Treća noć

Autor: Ksenija Popović

Uprkos najboljoj namjeri da izvještavam o događajima druge noći dočeka u Hotelu Palas, bila sam onemogućena da to učinim. Ali vam mogu izvijestiti sljedeće: sobarice su odlične! Kakve to veze ima s drugom noći, pitate? Ima i te kako: ako baš morate da je provedete grleći wc šolju, poželjno je da ona bude i besprekorno čista. Ali sudeći po onome što sam čula kroz prozor, Željko Joksimović je bio odličan. A sudeći po komentarima onih koji su prošli veselije od mene, druga je noć bila bolja od prve i atmosfera je bila fenomenalna.

Zato sam sinoć uletjela u salu kao iz praćke: morala sam da nadoknadim propušteni provod i ništa me nije moglo spriječiti! Kao prvo, Andrijana je imala sjajan repertoar. Kao drugo, Sergej je divan, mada ga neki (Andrijana i ja znamo ko su) nijesu primjećivali pri bubnjaru. Sinoć je među gostima bilo dosta starijeg svijeta, mada se do bine nije moglo doći od djece.
A što se djece tiče, Sergej je među njima svoj na svome: s toliko im se ljubavi posvetio, da je bilo očigledno da su mu omiljena publika. Inače Sergeja ne poznajem, samo razmijenimo pozdrav kad se sretnemo i nikad nijesmo bili u situaciji da sjedimo u istom društvu, ali mi djeluje kao fenomenalni momak. Za svakoga ima osmijeh, prema svima je ljubazan i čini mi se da bi vječiti kritičari morali dobro da se napnu da bi prigovorili njemu i njegovim pjesmama. I da bi i tad opalili ćorak!

Što se garderobe tiče, sinoć su ultra-mini haljine i visoke štikle nosile djevojčice koje nijesu mogle imati petnaest godina, a štikle (nešto niže doduše) je imala i jedna trogodišnjakinja (dobro, možda je imala i četiri godine) koja je, pokušavajući da u njima igra, naravno pala na vrh glave.

Inače sam prvi put u Paštrovićima za Paštrovačku noć, što je značilo ruštule, makarule i pašticada! Pošto sa iPad-a ne mogu da kačim fotografije, dugujem vam Ivanov izraz lica kad je probao neki čudni dezert, a i Lenu s harmonikašem. Nadoknađujem čim se dokopam Danilovgrada.