Titule

Ivanu je doputovala nova Ambasadorka. Iako sam po profesiji diplomata, nikad nijesam sigurna da li se kaže Ambasadorka. Zapravo, treba reći Ambasador i za muškarca i za ženu, jer se Ambasadorka obično odnosi na suprugu Ambasadora – ali ako je tako, kako se onda zove suprug one žene koja je Ambasador? Ambasadorko?!

Ne ide to bolje ni sa mojim rangom, Prvi Sekretar. Rodna ravnopravnost bi naložila da budem Prva Sekretarka, što – morate priznati – zvuči blago retardirano. Na jezicima poput italijanskog i španskog to stvara dodatnu konfuziju, jer bih bila Prima Segretaria, što bi značilo da sam Prva Sekretarica. Bez ikakve namjere da na bilo koji način omalovažim posao sekretarice, koji je i te kako odgovoran i važan (i bez koje, po mom iskustvu, 99% šefova ne zna gdje im je glava!), Segretario i Segretaria jednostavno nijesu ista radna mjesta. A na engleskom se jednako kažu.

Pošto uporno ponavljam da sam po profesiji diplomata, a po vokaciji pisac, tek tu stvari nijesu baš najbolje sređene. Spisaljetica je čisto hrvatska riječ, a piskinja ne postoji – i hvala Bogu na tome! Ja obično govorim književnica, ali to ima neki pretenciozni prizvuk. I onda i tu, kao i sa Ambasadorima i Sekretarima, ostajem pri muškom rodu.

Tako da ispada da je pitanje rodne ravnopravnosti potpuno riješeno samo u tradicionalnim ulogama: žena, majka, kćerka, unuka, sestra, baba, drugarica, ljubavnica. Tu dileme ne postoje. Nalazite ih tek u profesionalnom životu, gdje smo s titulama stali negdje na pola puta, ako i tu.

Pa, da ne bi bilo dalje konfuzije danas, ova Prva “Sekretarka” i “piskinja” napušta blog da se bavi tradicionalnim ulogama, jer nam je danas u gostima na ručku Gospođa Ambasador, a valja spremiti ukusna jela, a i srediti kuću poslije jutarnjeg prolaska Uragana Filip!