Tehnički izazovi u kući Ivaniševića

Imam rođake koje stalno zadirkujem po pitanju tehnike: što god kupe pokvari se, izgubi, ili prosto ne radi onako kako je predviđeno. Da me ne biste optužili za nepravedno zadirkivanje, navešću vam samo jedan primjer: jedan član te drage porodice je bar trideset puta do sad (ne pretjerujem, stvarno trideset!) mijenjao username na Skypu jer jednom nedjeljno mora da reinstalira Windows, a onda ne može da se sjeti koja mu je lozinka, pa mu je lakše da svaki put otvori novi nalog. Zašto reinstalira Windows jednom nedjeljno, ili zašto mu nije lakše da zabilježi lozinku, nego svaki put da otvara novi nalog i šalje nove zahtjeve prijateljima – nemojte mene da pitate!

No, u posljednjih nekoliko sedmica, mi u kući ličimo više tim mojim rođacima, nego ovima koji su malo veće sreće sa tehnologijom. Prvo je moj iPhone pao sa sprata, pa je popravljen. Onda su u kući počeli da nam se dešavaju strujni udari: opet je stradao moj iPhone, nemamo više nikakve rasvjete u hodniku, popucale su sijalice u dnevnoj sobi, a onda je crkao i kućni telefon. Što znači da je sada pola kuće u mraku, nemam nikakvog telefona i bojim se da je samo pitanje vremena kad će da se ugase i televizor i kompjuter. Zato sam panično sačuvala sve fotografije, pisanije i slično. I čekam da Ivan stigne da zovne električara, naravno. I da mi ponese mobilni na popravku, jer je na njegovo ime. I da mi uzme drugu sim karticu, jer je i to na njegovo ime, a iPhone koristi mini-sim, koja ne može ni u jedan drugi telefon. I da donese novi fiksni telefon, kako bismo vidjeli je li problem u aparatu, ili u mreži.

Ako ne požuri, ostadosmo mi bez ikakvog vida komunikacije, da pišemo olovkom u svesku pod svjetlom šterike. Što mi je zaista nezamislivo, jer sam priznati ovisnik o tehnologiji! Potrebno mi je bar 20 stepeni napolju da bih mogla da uživam u izlascima i vjerujte da moram da se naoružam svom svojom majčinskom ljubavlju kad god provedem dva sata u parku sa Filipom na nula stepeni po ledenom vjetru. Ja volim kompjuter, internet, dvd filmove, a bogami i torrente, pa mi ona rođačka varijanta nešto teško pada.

No, možda je sve ovo priprema za povratak u Crnu Goru, pošto komentarišu da će, ako se ne dogovore EPCG i RAE, biti restrikcija. Nešto poput onih redovnih cetinjskih s vodom, koje su aktuelne već 20 godina. Zamislite me tek tada, samu u Danilovgradu, zimi, bez moje tehnologije! Mislim da bi nastupila najbrža selidba u istoriji.