Srećan Vaskrs

Autor: Ksenija Popović

Malo sam vas prevarila, jer ovo uopšte nije tekst o Vaskrsu, ali svejedno – srećan vam Vaskrs, ili Uskrs, ili kako je već pravilno da se kaže. Meni danas dolazi čitava porodica na ručak, i Ivan ima sreću što je tu i moj brat Miloš, jer bi u protivnom bio sam sa šest žena (Lenu računam u žene, iako je mala). S tim što je veoma lako biti domaćica kakva sam ja danas: jaja nijesam farbala, jer sam bila bolesna i još uvijek sam; ručak ne moram da kuvam, jer je baba sve pripremila i donosi ovdje, spremno da se ubaci u rernu. Moje je, dakle, da kupim hleb i napravim salatu, a toliko stvarno mogu!
Ono što ne mogu je da jedem meso. Danas je skrobni, četrnaesti dan naše dijete, što znači da ćemo da napravimo trostruku porciju krompira uz pečenje i da uživamo u njemu. I salati. Ivana možda i treba žaliti zbog toga, dok bih ja mogla da jedem krompir za doručak, ručak i večeru, pogotovo pečeni. Možda pečeni nije baš previše u skladu sa dijetom, ali baš me briga – skrob je, praznik je!

Što se mršanja tiče, iako to dobro ide, moram da riješim pitanje svoje neprevaziđene lijenosti kad je u pitanju vježbanje. Napravila sam veliku grešku da kupim spravu za nordijsko skijanje, jer me bole noge dok vježbam na njoj, pa brzo i odustanem. Pravo rješenje za mene bi bila traka za trčanje, tako da ako neko hoće da mu prodam moju spravu – javite se, skoro je neupotrijebljena! Inače, ona šaljiva knjiga koju čitam sardži sjajne podatke o zdravom životu. Na primjer, sve one tvrdnje iz časopisa o tome koja hrana čemu doprinosi, većinom su naučno neutemeljene. Naučna zajednica je potpuno podijeljena oko vrste ishrane koja prija čovjeku, a većina istraživanja se zasnivaju na ponašanju životinja, koje nije uvijek uporedivo s našim. Kad se pogleda statistički, najveće frakcije su pobornici proteinske ishrane, i pobornici ishrane koja je što bliža vegetarijanskoj (jesti što više sirovih namirnica), i to ispada da je više ovih drugih. Idealno je, dakle, svesti prerađene namirnice na što manju mjeru.

Još nešto na što me je podsjetila knjiga je najbolji mogući instrument za trening, sjajna stvarčica koja košta 10 eura i zove se pedometar. Pedometar izgleda kao pejdžer, zakači se ujutro za pojas pantalona (mora stajati horizontalno) i sakrije ispod majice. On reaguje na pokrete i broji koliko ste koraka napravili toga dana. Da biste bili aktivni onoliko koliko je potrebno da biste živjeli zdravo, treba da napravite 10.000 koraka dnevno. Pedometar je sjajan motivator, jer ako vidite da nijeste hodali dovoljno, izađete i prošetate. Istraživanja kažu da ako sjedite veći dio dana, ni najintenzivnija redovna fizička aktivnost u teretani ne može poništiti štetu koju sjedenje nanosi. Dakle, treba hodati što više, što više toga raditi u pokretu. Ja sam pedometar našla juče u Neptunu, s tim što su imali samo neki koji košta 16 eura: za tih 6 eura razlike, osim koraka broji i pređenu kilometražu, potrošene kalorije, puls, i dodatno ima ugrađen radio za slušanje muzike. Što se mene tiče – pun pogodak.

Sad idem da sjeckam salatu, jer je baba najavila da kreće prema Danilovgradu tačno u 11!