Sport i emocije

Autor: Boris Raonić

Upravo sam se vratio sa košarkaške utakmice Budućnost – Partizan. Ne brojim godine od kada nijesam pratio košarkaše, ali sigurno ima petnaestak. Prestao sam da ih pratim onog trenutka kada je sport ušao na vrata SC Morača, politika ušla na teren, tribine, upravu… Nikada se klub nije oporavio od toga zagrljaja. No, sada ne bih ni tome, niti o sjajnoj atmosferi večeras, ni o povratku Varvara, niti o sjajnoj defanzivnoj i skok igri Budućnosti, niti o ljudima čija je nadležnost bila sigurnost…

Neću vala ni praviti narativnu turu po Cetinju kao neki… :-0. Želim da prijateljima skrenem pažnju na jedan sasvim drugi detalj, o kome se sigurno neće pisati.


Ono što je malo ko primijetio, a meni bolo oči, je ponašanje fudbalera Budućnosti. Uprava KK je, naime, večeras napravila par lijepih poteza, među kojima i taj što je uz samu aut liniju obezbijedila mjesto za košarkašice i fudbalere Budućnosti. Želeći valjda da pokaže pripadnost istom Sportskom društvu, koji dijeli iste navijače, boje, publiku… No, dok su im u leđa udarali decibeli gromoglasnih Varvara (respect i Grobarima), dok je čitav Sportski centar skakao i bio dio sjajnog ambijenta, kolege fudbaleri su pokazale ogromnu nezaintersovanost. Kao da ih je neko natjerao da prate utakmicu. Niti jedan aplauz, niti i jedno instiktivno skakanje sa stolice, već samo prebiranje mobilnih telefona…

Postoje analize da je svega 20ak odsto komunikacije, verbalna komunikacije, dok je ostatak neverablana komunikacija. Fudbaleri, čast dvojici, trojici, momaka kojima ne znam ime, nijesu komunicirali sa kolegama i atmosferom. Kamo sreće da nijesu ni dolazili.

Na žalost, manipulacije emocijama su postale veliki biznis. Ogromna većina ljudi političke, potrošačke i brojne druge odluke donose prateći emocije. One su u sportu glavni pokretač. Zato je sport i postao sjajan prostor za biznis. Ako već ti fudbaler žive od nečijih emocija, prosto je nevjerovatna nezaintersovanost za ono što se oko njih dešavalo. A kada sportisti ne reaguju na emocije koje ih okružuju, logično je da ne mogu da uspiju. No, od fudbalera je tako nešto i za očekivati.