Solidarnost

Autor: Boris Raonić

Da li sam vaspitavan drugacije ili sam indoktriniran ili naivan ili nesto drugo, ali ja sam zivio u uvjerenju da smo drustvo solidarnih ljudi. Mobe na selu, razne humanitarne akcije po medijima, jaka porodica, bitni komsijski odnosi, su me uvjeravale u to. No, kada smo se nedavno odlucili da se pridruzimo jednoj humanitarnoj akciji, morao sam da zamislim. Glava porodice kojoj smo nosili poklone pomoci, sve sto joj nije trebalo rekla je da joj ne donosimo, a kada smo joj predlozili da to podijeli sa komsijama koji jednako lose zive, rekla je da su oni ljubomorni na nju zbog humaniarne akcije i da nece nista da njima da podijeli!

Onda se sjetim da politicar koji je bio zrtva devedestih jer je etnicka manjina, sada nema ni malo solidarnosti prema seksualnoj manjini. Oni opet ne podrzavaju neke druge manjine i tako u krug. Borbe nasih manjina se svode na njihove snage i par pojedinaca sa osjecajem za ljudska prava. Od koga ocekivati podrsku i solidarnu pomoc, ako ne od onih koji su isto to osjetili na svojoj kozi? Ne I u Crnoj Gori.

Jedna divna organizacija, svake godine dodjeljuje nagrade za drustveno odgovorno poslovanje i filantropiju. Mogu zamisliti njihovu muku da nadju neku firmu koja se ima cime podiciti. I prije dolaska famozne Seke (sveCke ekonomske krize) u Crnoj Gori, vidjelo se koliko firme u Crnoj Gori sve manje izdvajaju sredstava u humanitarne, sportske, kulturne ili slicne svrhe. Gdja. Solidarnost, koja je kratko zivjela u kuci sa gospodinom Profitom, je dobila klasicni nokaut. Taj brak izgleda nije moguc. Cak ni kao dobar PR.