Smeće

Autor: Boris Raonić

Je li i kod nas izostalo ovo posljednje slovo?

Dok sam bio dijete, na skijanju ispod lifta sam volio da gledam tragove životinja, koji su tuda bili veoma brojni i raznoliki. Tuda su one išle, jer je neka druga stoka sa korpa bacala sve suvišno. Ove sezone, tragova nema. Ljudi su skoro prestali da bacaju razne otpatke. Znači li da se polako svijest mijenja?

Od kad sam bio dijete gledao sam raznu stoku kako kroz prozor od kola izbacuje smeće. Jutros je ispred mene, neka vrsta glavate životinje, iz sivog Audi džipa, PG RL… izbacila smeće. Veoma čest prizor, i čini mi se da je to skoro uvijek neko iz nekog skupocjenog auta. Još im se rosa nije osušila na opancima, zajahli silne kubike i siju smeće svuda oko sebe. No, ili je sve manje ovoga ili su komunalci sve bolji, ali pored puta je manje smeća nego ranijih godina.


Ove stvari sa smećem, sam gledao u nekoliko državnopravnih okvira, čini mi se da ih je najmanje bilo u onom prvom. Mada je moguće i da ih tada nijesam primjećivao. Drugi i treći su bili najgori. Smeće u svim oblicima i svim značenjima te riječi na sve strane. Zato, nostalgičari, evo malo poezije da uživate:

U to vrijeme iako smo komunalne radnike, zvali smećarima, oni međedi iz džipova, nijesu smjeli da im sviraju iz auta i psuju i viču. Kad malo razmislim, ovi komunalci su najpoštenije profesija u zemlji. Kad vidim kakvih doktora, političara, sudija, NVO aktivista ima… Uf!!! Kod njih nema laži, nema prevare. Iza njh sve ostaje čisto.

A, kad malo razmislim, moguće da nema životinja ispod lifta, a smeće leti sa terasa i iz kola, jer su međedi samo lokaciju promijenili.