Serije

U ulozi majke na porodiljskom bolovanju i tek useljene žene koja još nije završila sa raspakivanjem, ne grize me savjest kad kažem da nemam pojma što se dešava na domaćoj i međunarodnoj “političkoj-ratnoj-prirodne katastrofe-Holivudski tračevi” sceni. Ali zato znam da će se ove nedjelje desiti nešto što će pogoditi domove većine Crnogoraca, a to je kraj opšte-obožavane turske serije “Ezel”.
I nemojte mi reći da nije obožavana: od šest do sedam me nikad niko ne zove, znam bar tri žene koje nose na telefonima fotografiju glavnog lika, a dok je našom kućom defilovala četa električara, vodoinstalatera i molera, svako malo je po nekome zvonio telefon muzikom iz “Ezela”. Dakle, epidemija i među muškarcima i ženama!

Da se ne foliramo, i ja sam odgledala prvu sezonu “Ezela” prije nego što mi je ponestalo živaca. Dobra strana tih serija je što možete da preskočite stotinak epizoda i u deset minuta se opet uključite kao da nikad nijeste prestali da gledate. Loša im je strana to što je ponuda televizijskih programa u ovoj zemlji opala do te mjere, da će se svi složiti da je “Ezel” jedan od kvalitetnijih izbora te vrste. Sigurno je bolji od nekakvog indijskog SMEĆA koje se emituje svakodnevno na RTCG, od italijanskih “Opčinjenih” i “Izloga strasti”, a po meni i od hrvatskih sapunica kojima se naše žene kolektivno oduševljavaju. U “Ezelu” se puno filozofira i ne znam odakle kupe te mudrusti, ali su dobre. I muškarci i žene su obučeni fantastično, pa čovjek može nešto naučiti i o tome. A i osnovna priča je dobra. Samo što, nažalost, radnja ne bježi od matrice sapunskih serija, pa često toliko duboko potone u apsurd i glupost, da joj pomoći nema.

Ako ćemo pravo, to se dešava i visokobudžetnim američkim serijama. Ja serije volim, pa redovno pratim čak pet: “Uvod u anatomiju”, “House M.D.”, “Entourage” (Svita), “Californication” i “Mad Men”. Iako nema dileme da su kvalitetom i glumačkom ekipom daleko iznad nivoa “Ezela”, i one su imale strašnih bisera. “Uvod u anatomiju” je peglao čitavu jednu sezonu sa scenama u kojima Izi vara dečka sa duhom svoga mrtvog vjerenika (kojeg je poznavala čitavih pet sekundi prije nego što su se vjerili), a od “Očajnih domaćica” sam davno odustala. Anoreksične izbotoksirane dame iz Ulice Glicinija (Wisteria Lane) treba da predstavlja tipičnu Ameriku u kojoj se nikad ništa ne dešava, dok u tu njihovu ulicu u svakoj sezoni dolaze ubice, teroristi i psihopate. No, sve je to bilo podnošljivo do trenutka kada se u ulicu srušio avion, čime su pobili neke likove s kojima nijesu znali što da rade. “Bjekstvo iz zatvora” je prve dvije sezone bilo savršeno, a onda se pretvorilo u potpunu glupost koja se jedva nekako oporavila u četvrtoj (srećom posljednjoj) sezoni, i to tako što su glavnu žensku ulogu digli iz mrtvih. I “Seks i grad” je bila dobra serija, a onda su snimili mnogo loše filmove i postigli da više niko neće da gleda ni seriju.

Sve u svemu, kao ljubitelj dobrih serija, voljela bih da neko osmisli neke nove “Friends”. Ili dobru ljubavnu dramu, ali da nije u obliku sapunice. Što se ovih holivudskih serija tiče, malo je dosadila jedna te ista matrica – ili advokati, ili ljekari, ili policija, ili natprirodne moći. “Mad Men” je na pauzi, “Svita” se završila, jedino još ima nade od nove sezone “Californication”, koja počinje negdje na zimu. A do tada ne preostaje ništa sem da gledamo kako prave torte na TLC. Osim ako ne krenu da repriziraju “Ezela”!