Riječ-dvije o slučaju učenika koji je isključen iz OŠ Radojica Perović

Već danima pratim događaje vezane za čuvenog bivšeg učenika OŠ Radojica Perović koji je, nakon što je ošamario profesoricu koja je pokušala da ga spriječi da povrijedi drugo dijete, prebačen u drugu školu. Čitala sam i kolumnu Marije Perović na tu temu, pa i današnji tekst na Portalu Analitika, gdje svoje mišljenje iznose psiholog, direktor OŠ Oktoih i predsjednica Udruženja roditelja.

Iskreno, moram priznati da sam sita analiza svega onoga što ne funkcioniše u društvu, a što je uzrok sve većeg nasilja među djecom. Voljela bih – kad su već mediji objavili čitav slučaj, a konstantno prenose stavove stručnjaka da je dijete najmanje krivo – da nam bar neko objasni u kakvoj to situaciji živi ovaj dječak, da bismo i mi razumjeli zašto se tako ponaša. I onako je njegov identitet zaštićen inicijalima, pa nam objasnite bar nešto, jer u protivnom nećemo razumjeti ni njega, ni postupke nadležnih institucija! Jer, znate, postoje neke opravdavajuće psihološke ili sociološke okolnosti, ali isto tako postoji bijes bijesa radi, i nevaspitanje nevaspitanja radi. Dajte da shvatimo o čemu se ovdje radi. Ne može nam biti dovoljna priča o kosmičkim problemima televizije, interneta i drugih dežurnih krivaca za nasilje u svijetu! Jer, gospodo draga, nasilje je u ljudskoj prirodi, a posao institucija je da ga drže pod kontrolom.

Prema tome, mene zaista ne interesuje sva ta uopštena psiho-sociološka priča, a muka mi od saopštenja Ministarstva prosvjete da i dječak nasilnik ima pravo na obrazovanje, te da će ostali roditelji biti kažnjeni ukoliko svojoj djeci uskrate pravo da idu u školu zbog njega. Muka mi je zato što i maloljetnik ubica ima pravo na obrazovanje, i maloljetnik lopov ga ima, pa ga ostvaruju u sklopu posebnih institucija. Ovakvi problemi moraju da imaju disciplinska rješenja, a transfer u drugu školu nije disciplinsko rješenje, već presipanje iz šupljeg u prazno! Vi, drage kolege iz Ministarstva prosvjete, morate da imate funkcionalni, aktivni sistem zaštite đaka i osoblja koje je zaposleno u vašim školama, tim prije što je današnje društvo takvo kakvo je! A ne da nepostojanje sistema pravdate kosmičkim problemima i ucjenjujete druge roditelje da moraju da pristanu da svoju djecu šalju u nebezbijedne uslove. Šta govorite ovim transferom? Da profesori i đaci OŠ Radojica Perović imaju pravo da odbiju da drže takvog učenika u svojim klupama, a profesori i đaci druge škole nemaju?! To je licemjerje, glupost i neodgovornost! I  najlakše je reći: “Što ćemo, vidite da je svijet pošao naopako!”

Svakako da taj dječak ima pravo da ostvari svoja prava. Ali vi imate obavezu da štitite prava ostale djece i prava zaposlenih u školama, a bezbjednost je najosnovnije pravo. Ako vi kao sistem ne možete da osigurate da moje dijete niko neće tući u đačkim klupama, ja moram imati pravo da odbijem da vam ga povjerim na milost i nemilost!

A ako je dječak takav kakav je zato što je žrtva nasilja u porodici, imate i za to nadležne institucije. Što god da je u pitanju, ne treba da bude problem nas, roditelja koji dajemo sve od sebe da odgojimo socijalno funkcionalnu djecu, niti te naše djece, koja ništa nijesu zgriješila.