Petak

Autor: Ksenija Popović

Kako mi stoje brkovi?

Za nekoga je danas Veliki petak, za nekoga petak 13-i. Za mene malo jedno, malo drugo, a najviše petak kao i svaki drugi. Izuzev što je Filip kod babe i dede, pa ne moram da vozim. Naime, Filip je izašao iz “Winnie the Pooh” faze i ušao u “vuuu fazu” (u prevodu, auto fazu) kad gleda samo crtani “Cars” (uz povremeno odstupanje da bi se odgledao “Tom & Jerry”) i igricu “Wii Mario Cart”. Dakle, Filip ne igra igricu, već gleda igricu. Za one koji se ne razumiju u Wii, igrice, i slično, u pitanju je konzola koja nekako registruje pokrete vaše ruke, pa možete s njom da igrate tenis, košarku, da vježbate, plešete, ili da vozite automobil. U ovom slučaju, ubacite daljinski u namjenski volan i trkate se go-kartovima. Filip ponekad uzme i sam da se trka, ali je premali da bi i pritiskao dugmad, i smisleno okrećao volan, tako da se njegovo igranje uglavnom sastoji od vožnje u rikverc, zabijanja u zid i guranja zida po pet minuta. Kad mu to dosadi, kaže: “Mama, tiiiii” i moram ja da vozim. To mi je u početku bilo i zanimljivo, ali sad mogu da kažem sledeće: kad uđete u fazu da noću sanjate kako kupite znakove pitanja i gađete protivnike bananama i kornjačinim oklopima, to znači da ste previše igrali neku igricu i da je vrijeme za pauzu! Čak i ako to znači da će Filip neutješno da plače i viče: “Mama, vuuuuu”. Mora da se zna ko je šef u kući.

Moja prehlada je uspjela da danas bude gora, umjesto bolja. Doktor mi je prepisao terapiju, pa čekam da počne da djeluje. Mada, nijesam ja neki ljubitelj ljekova. Možda je to stvar razmaženosti, ali moje čulo ukusa trpi samo slatko i slano. Nikad u životu nijesam probala kafu, biber smo kupili zbog gostiju i još uvijek stoji neotvoren na polici, tako da sve te gorke, ljute, kisjele i gazirane kombinacije nijesu za mene. Međutim, danas ne možete kupiti u apoteci ništa što čovjek može progutati lagano, bez ikakvog ukusa. Tablete su dimenzija kovanice od 2 eura  tako da redovno zapnu, puste gorčinu, i još postignu efekat prsta u grlu. A rijetko što je uopšte u obliku tableta, jer je već godinama strašno popularno da se piju “šumeće”. Kažu, to je isto kao sok. Šta je kao sok, molim te? Ferveks u vreloj vodi? Em čudan ukus, em topla voda, em gazirano. Daj mi, brate, onu finu glatku kapsulu u dvije boje, kao stari dobri Pentraksil, i ja sam zadovoljna.

S druge strane, čitam sjajnu, komičnu knjigu. Nažalost je kod nas nema, ali ako imate ikakvu šansu da čitate na engleskom, i još da se dokopate e-knjige, preporučujem vam je. Ništa ljepše od lijepo napisane komedije, da se čovjek smije s uživanjem. Sjećam se da sam autora pominjala kad sam tek počela da pišem ovaj blog, dakle prije par godina: zove se A.J. Jacobs i piše za američki časopis Esquire. Prva knjiga je bila svjedočanstvo njegovog napora da postane najpametniji čovjek na svijetu tako što će pročitati cjelokupnu enciklopediju Britannica, koja se sastoji od 32 toma. Poslije je, naravno, zaboravio 98% naučenog, ali je onda odlučio da postane najproduhovljeniji čovjek na svijetu i godinu dana živio po svim pravilima Biblije. Tu knjigu nijesam pročitala do kraja, za razliku od prve koja je sjajna. Nova, treća, je “dnevnik” njegovog napora da postane najzdraviji čovjek na svijetu. Vrlo je duhovit, zabavan, imate utisak da čitate najbolji blog koji je iko ikad izmislio.

Toliko za danas. Ako slavite Veliki Petak, neka vam je srećan. Ako se bojite petka 13-og, držim vam palčeve. Svakako vam želim divan dan!