Palačinke s Eurokremom

Prije mjesec i po sam uradila čuveni test na intoleranciju na hranu. Rezultat je bio takav da ne smijem da jedem teletinu, mliječne proizvode, gluten, bjelanca, soju, biber. Od tog trenutka, ni jednom nijesam odstupila od zadatog načina ishrane i rezultati postaju sve očigledniji. Ne samo da sam vidno “splasnula”, već se i osjećam neuporedivo bolje. Odmornija sam, uprkos noćnom ustajanju; bolje spavam i imam mnogo više energije. Naravno, još je rano za drastične rezultate, jer bih morala da smršam barem 20 kilograma, ali je lijepo vidjeti pomak.

Što se tiče novog načina ishrane, ništa strašno: soja i biber nijesu neki razlog za tugovanje, pašta bi bila tragedija da nije krompira i riže koje smijem da jedem. Nikad se zdravije nijesam hranila, a želju za raznim stvarčicama prevazilazim tako što pravim spisak onoga što bih jela kad bih mogla. Na njega su dolazili topli sendvič, krofna, špagete, kajmak, sva moguća peciva i burek s mesom kod Štetnog u Ulici Slobode (može i kod Ma$e na Balšića Pazaru), ali s jogurtom. Bez jogurta to nije to!

Jedina muka su palačinke. One s Eurokremom. Ne s Nutellom, ne s čokoladom, nego sa Eurokremom. I to da bude više bijelog! Svakog jutra ustajem i kažem “e, danas ću da ih jedem”. Pa onda sjednem za sto i ponovim “e, sad ću da ih poručim”. I stalno nekako sebe zavaram. Kad ne uspijem, ja poručim, a moja drugarica Lena otkaže. I tako guramo dalje do željenih rezultata.

U zaključku, dobro je rekao Ivanov otac: “Ja ne znam hoće li Ksenija uspjeti da smrša, ali znam da ćemo u tom procesu svi da izludimo.” Palčevi, molim!