Novi roman Kena Folleta

Nijesam studirala za književnog kritičara, ali smatram da kad neko odvoji vrijeme da pročita knjigu od 950 stranica (u trudnoći, sa djetetom od 14 mjeseci, psom i mačkom), taj neko automatski stiče pravo da o njoj iznese sud, pa čak i na javnom mjestu! Tako sam ja posljednjih mjesec dana čitala najnovije djelo Kena Folleta, koje se na engleskom zove “Fall of Giants”.

Da prvo prokomentarišem naslov. Često oni koji vole da čitaju na stranim jezicima dožive blagi nervni slom kada vide kako su prevodioci upropastili naslov voljene knjige, ali u ovom slučaju imamo izuzetak. Da sam ja prevodila, odlučila bih se za bukvalno “Pad divova”, ili evenutalno “Pad kolosa”. Mislila bih se između “divova” i “velikana”, ali bih brzo odlučila da biti div nije isto što i biti velikan, pa bih vjerovatno ostala na onoj prvoj, banalnijoj verziji. Ali sigurno se ne bih sjetila da tražim alternativu za riječ “pad”, kao što su učinili prevodioci u ovom slučaju. Naslov na našem je ljepši od originala, a glasi “Sunovrat divova”.

(Digresije radi, drugi primjer sjajnog prevoda naslova je “Orkanski visovi”, koji se na italijanskom nemaštovito zovu “Olujni vrhovi”.)

Prevedena verzija je predstavljena na ovogodišnjem Beogradskom Sajmu knjiga, a izdavač je “Evro-Giunti”, o kojem ne znam ništa sem da, ako internet ne laže, trenutno preuzima legendarnu “Prosvetu”.

Ogromni novi roman Kena Folleta (inače autora čuvenog istorijskog romana “Stubovi zemlje”) je zapravo samo prvi dio trilogije “Stoleće”, kako je prevode naše prve komšije, a u pitanju je istorijska saga o XX vijeku. Da budemo jasni: ukoliko ne volite istoriju, ovo nije knjiga za vas! Premda takođe smatram da, ukoliko mnogo volite istoriju i veoma dobro je znate, ovo takođe nije knjiga za vas – ne zato što je istorijski netačna (Ken Follet je poznat po veoma preciznom i detaljnom istraživanju tokom rada na svojim romanima), već zato što je u njoj puno, čak i previše istorijskih informacija, pa bi nekome ko ih već posjeduje došle kao bespotrebno ponavljanje gradiva.

“Sunovrat divova”, u svojoj ulozi prvog dijela trilogije, počinje periodom koji je prethodio Prvom svjetskom ratu i završava odmah nakon rata. Priča od samog početka vodi čitaoca od bijede velških rudara do raskošnog dvorca vlasnika rudnika, koji se priprema za kraljevsku posjetu; od ruskih fabrika do Bijele kuće. Glavnih junaka je više, čak osam, i svi su postavljeni na takva mjesta i u takve situacije, da nam njihove avanture i interakcije omogućavaju da prodremo u sve slojeve društva i sagledamo okolnosti Prvog svjetskog rata iz svakog ugla: od predsjednika država, do običnih vojnika i njihovih majki koje kod kuća čekaju telegrame sa ružnim vijestima. Poistovjećivaćemo se i sa Liberalima i sa Konzervativcima (ovi drugi će nas nervirati, ali ćemo shvatiti zašto su se tako grčevito držali poretka koji je škodio ogromnoj većini). Navijaćemo za revoluciju, iako već znamo kako će se ona završiti i nanovo ćemo se razočarati kada, kroz priču, dočekamo njene plodove. Navijaćemo da žene dobiju pravo glasa, zgražavati se nad potpuno besmislenom pogibijom tolikih miliona i osjetiti strašan bijes prema sljepilu i gordosti tih divova koji od besmislenosti nijesu htjeli da odustanu ni po koju cijenu, i to samo zbog taštine.

Za mene, koja istoriju ne volim (ne znam čemu da vjerujem od onoga čemu me uče, pošto svako malo radikalno mijenjaju gradivo), ova je knjiga bila pravo uživanje. O Prvom svjetskom ratu sam znala zaista malo, jer su nas u školama maltretirali Drugim svjetskim ratom, Partizanima, Njemcima i logorima. Sjećala sam se Franca Ferdinanda, ruskog povlačenja iz rata, američke intervencije i Predsjednika Wilsona, kao i, naravno, ostalih važnijih događaja, ali sam temu svakako smatrala dosadnom i – budimo iskreni – da sam znala da će roman govoriti o tome, ne bih ga ni uzela. Uzela sam ga samo zato što je nova knjiga Kena Folleta, a sada, nakon čitanja, osjećam se kao da sam postala ekspert za materiju! Ono što mi je posebno drago je što je jedan od junaka Njemački diplomata, kroz kojeg ću vidjeti i tu stranu priče, o kojoj naši udžbenici previše ne govore.

Divim se Kenu Folletu jer je prvo sa romanom “Stubovi zemlje” učinio zanimljivim onaj najdosadniji period Srednjeg vijeka, da bi sada još jednom uspio da (meni lično) nezanimljivi Prvi svjetski rat učini toliko fascinantnim, da sam posvećeno pratila događaje tokom svih 950 stranica i žalila što se knjiga završila. Tu je i moja glavna zamjerka na nju: mnogo istorije, povremeno kao da čitam udžbenik, a željela sam još nešto da čujem o sudbinama onih osam junaka.

No, nadam se da ću njih zateći i u drugom dijelu trilogije, vjerovatno starije, dok se njihova djeca spremaju za onaj dosadni Drugi svjetski rat. I živo me interesuje kako će se Follet snaći da tu toliko prežvakanu temu, od koje je svima muka, učini interesantnom. Tim prije što, znajući stil tog autora, ne vjerujem da će suzdržati ispod 900 stranica. Eventualno 800, mada sumnjam!

Svakako “Sunovrat divova” stavljam na spisak knjiga koje preporučujem.