Muzika i slova

Često se šalim da me je priroda nagrdila kad je muzika u pitanju. Nema osobe koja više voli muziku, a da ima manje talenta od mene. Kad sam bila mala tjerali su me na balet, a u sklopu baleta smo morali da učimo klavir i bila sam jedna od najboljih, pa su mi govorili da imam sluha. Možda sluha imam, ali kontrolu nad glasom – nikakvu. Ne bih bila u stanju da dvaput jednako odrecitujem nešto, a kamoli da otpjevam!

No, to mi ne smeta da (uz puno pomoći stručnjaka) o muzici pišem! U “Dječaku iz vode” se ona pomalo provlačila kroz EKV i “Oči boje meda”. U ovom romanu je jedan muzički komad među glavnim junacima. Prvobitni plan je bio da ponovo dominira EKV, ali se nametnulo da ga moram potpuno izbaciti, jer se ovoga puta radnja ne odvija na Balkanu i ne želim bilo kakav “regionalni” prizvuk.

Radnja se ne odvija nigdje, zapravo. Ne pominje se ni kontinent, a kamoli ime zemlje. Sve se događa u nekom velikom gradu, a ni sama ne znam koji je: za mene je na trenutke Madrid, na trenutke New York, na trenutke Milano, a za vas može da bude što god poželite. Namjerno sam to uradila, kako bih izbjegla dva pitanja koja mi se postavljaju od dana kada sam objavila prvi roman: je li autobiografski i je li pisan po istinitoj priči. Sada nema odrednica mjesta i zato su imena likova birana tako da budu potpuno internacionalna. Jedino slovensko ime je Vuk, koji čak nije glavni lik, premda je u naslovu romana. Glavna junakinja nosi latinsko ime Klara, a tu su i jevrejsko David, germansko Hilda, arapsko Karim (s nadimkom Ćoro, doduše), američko Joe i italijanski profesor Nicolini.

U romanu nema čak ni odrednica vremena, osim rock muzike: ukoliko se razumijete u rock muziku, moći ćete manje-više da se orjentišete kroz decenije, a ukoliko to nije vaš fah, opet ćete imati slobodu da postavite radnju tamo gdje vama odgovara. Između XX i XXI vijeka svakako.

Dakle, i u ovoj priči će jedan muzički komad da igra posebnu ulogu. U iskušenju sam da vam već sad kažem koji je i da vas uputim na youtube kako biste ga upoznali kroz jednog od najboljih izvođača na svijetu. Ne samo da biste uživali u prekrasnoj kompoziciji, već i vidjeli kako izgleda svirati je – vjerujte, izgleda sasvim suludo! Učinila bih to s namjerom da je zavolite, da je osjetite onako kako sam je ja osjetila i onda na pravi način doživite kroz roman. Ali, ako vam bude potreban youtube da biste je kroz roman doživjeli na pravi način, to će značiti da nijesam uspjela kao pisac.

Zato ću i sačekati. Nek se završi ova pisanija, nek roman izađe, nek ga poneko pročita, pa nek onda youtube bude takozvani šlag na torti. Možda roman neće vrijediti čekanja, ali muzika sigurno hoće.