Multitasking

Danas prkosim svim neprijateljima, pravim i umišljenim! Riješila sam da napredujem sa romanom i da me ništa neće zaustaviti, ali sve se namjestilo protiv mene. Filip ima novu naviku da mi, usred pisanja, dođe i pritisne jedno čarobno dugmence, ono koje taknete jednom i kompjuter se ugasi! Odlično, sad na kraju svake rečenice pritiskam ctrl+S i to je postao kao tik, nesvjesno to radim. Čak i kad pišem blog, što srećom ne izaziva nikakve posljedice.

Onda je crkao laptop. Vjerovatno je neki virus u pitanju, ali nikad nijesam bila vična takvim stvarima, pa nek se dežurni diplomata pozabavi za vikend.

On je stalno odsutan, pa Filip i ja moramo da uklopimo njegove potrebe s mojima. Ne odustajem, naravno. Najnoviji biser je da sam kompletnu skalameriju zvanu kućni kompjuter prebacila s gornjeg na donji sprat. Tako Filip može da se igra, a ja da radim i da ga imam na oku u svakom trenutku.

Evo, trenutno pišem s njim u krilu i čak sam se u tome izvještila: ja napišem tri riječi, on nešto pritisne i izbriše jednu, i tako smo opet za dvije trećine brži nego kad ne mogu da pišem ništa.

Pa sad recite da nijesam uporna!