Moji subotnji spiskovi

Autor: Ksenija Popović

Ne pitajte zašto, ali danas funkcionišem po spiskovima. Možda je to neki specifični oblik inspiracije, možda sam samo ustala na pogrešnu stranu kreveta, ali bilo kako bilo, krećem sa spiskom koji sadrži nekoliko novosti:

1. Blog je od danas u novom ruhu, mada računam da ste toliko i sami primijetili!
2. Aktivirala sam se na Twitteru, što bi moglo biti sjajno ukoliko bih shvatila kako se to čudo uopšte koristi. Ako ga vi koristite, potražite me: @ksenijapopovic
A ako se ni vi, kao ja, ne snalazite baš najbolje, evo linka na tekst Istoka Pavlovića, komšijskog tviteraša, gdje objašnjava o čemu je riječ.
3. Otvorila sam Facebook stranicu romana “Uspavanka za Vuka Ničijeg”.
4. Roman je stigao u glavne crnogorske knjižare.
5. 5.maja počinje Sedmi međunarodni podgorički sajam knjiga!

Prošla je prva sedmica aprila, pa sjedim i računam: za tačno mjesec dana ističe moje porodiljsko odsustvo. A ako je po ičemu specifično svako “Ministarstvo vanjskih poslova” na svijetu, onda je to činjenica da njegovi zaposleni redovno odlaze na rad u diplomatska predstavništva, pa se samim tim među njima stalno trača o tome ko će gdje da putuje. Najnovija priča je da ja, čim se vratim, idem – ni manje, ni više, nego – u Madrid za ambasadora!

Sad bi moj Ivan rekao: “Kome krivo, govno izio”, na što bih ja dodala: “Amin”. Međutim, koliko god bila primamljiva ta teza, na njenom putu stoji nekoliko prepreka (i otud moj drugi današnji spisak):

1. Crna Gora nema ambasadu u Madridu.
2. Crna Gora za sad uopšte ne planira da otvori ambasadu u Madridu (ako se predomisle, Ivan i ja smo spremni da otpjevamo “Računajte na nas”).
3. Ja nemam rang ambasadora, već prvog sekretara, a još uvijek nije zabilježeno da prvi sekretar ide na ambasadorsko mjesto.
4. Ja nemam kud s djecom da bih se uopšte vratila na posao.

Četvrta tačka je, u stvari, najproblematičnija od svih. Složićemo se da je Filip dovoljno velik za obdanište, i već je počeo pomalo da ide; Lena, međutim, ima samo 11 mjeseci, i nema nikakve dileme da je premala. Iako nijesam neki matematičar, mislim da sam ovu priču sračunala dobro (treći spisak):

1. Full-time dadilja košta toliko, da mi od plate ne bi ostalo ni 50 eura, što bi značilo da radim da bi mi neko drugi podizao djecu.
2. Nakon dugih pregovora sa samom sobom – a takvi su, priznaćete, najteži – jedino rješenje koje vidim je član 118 zakona o radu: odsustvo sa rada bez naknade zarade, zbog njege djeteta do tri godine života.
3. Ta rasprava je tekla, manje-više, ovako:
– Ako se sad ne vratiš na posao, bićeš domaćica.
– Ali ja pišem blog, pišem knjige, u organizaciji sam sajma knjiga, uvijek mi se nešto dešava!
– Ako se sad ne vratiš na posao, nećeš napredovati u karijeri.
– Ali ja pišem blog, pišem knjige, u organizaciji sam sajma knjiga, uvijek mi se nešto dešava!
– Ako se sad ne vratiš na posao, ostaješ bez plate.
– Ali mene su zvale Sonja Drobac i Meliha Ramusović sa RTV Atlas i ponudile mi emisiju!

Da, emisija (posljednji spisak):
1. U pitanju je talk-show koji će se emitovati jednom sedmično, i to nedjeljom popodne – idealno radno vrijeme za mene.
2. Još uvijek nijesmo smislili ime.
3. Već smo odredili lokaciju, a u utorak dogovaramo dizajn studija, dizajn sajta i kompletno grafičko rješenje emisije (logo, jingle, itd.).
4. Bavićemo se temama iz svakodnevnog života, bježati od politike i senzacionalizma kao od đavola, ali ne i od teških i ozbiljnih priča koje se tiču svih nas. Emisija će, takođe, mnogo polagati na interakciju sa gledaocima, kroz projekte u kojima ćete svi moći da učestvujete.

A pošto mi je sad Filip kucao na vrata i, kad me je ugledao, oduševljeno viknuo “Mama!”, pozdravljam vas.