Lepa Brena i ja

Autor: Ksenija Popović

Dok se moji divni ko-autori bave ozbiljnim temama, ja ću o narodnjacima. No, prije nego što to učinim, da vam objasnim par novosti vezanih za blog:

Izbrisala sam fotografije projekta foto-dnevnik. Pošto izlaze svakog dana, naši tekstovi se nijesu vidjeli od njih. Ako pogledate gore desno, naći ćete link na fotografiju dana; klikom na njega, doći ćete na foto-dnevnik gdje sam prebacila i dosadašnje fotografije, kao i vaše fenomenalne komentare.

Takođe, dodat je link na video dana, gdje ćemo svakog dana (ako nas lijenština ne pobrka) stavljati snimke koji nam se čine zanimljivi, smiješni ili važni. Ili bar muzički edukativni.

E sad, kad smo već kod muzičke edukacije, nalazim se u ogromnom “problemu”. Naime, nakon tri godine novogodišnjeg sjeđenja kući (nijesam ljubitelj dočeka, ne volim da se veselim po komandi, itd.), ovog sam puta bila kategorična da želim da idem na neki doček. A kako smo imali sreću da budemo pozvani na doček za koji svi pričaju da će biti najbolji u Crnoj Gori, od 31.12. nas možete naći u Hotelu Palas u Petrovcu. Tamo će pjevati i voditi program moja draga Andrijana, a po mom meraku su i Hari Mata Hari i Željko Joksimović. Divan je i Sergej Ćetković, samo nijesam sigurna podrazumijeva li naš aranžman i treću noć (i hoću li uspjeti da ubijedim Ivana da ostanemo toliko).

Jedino ne znam kako ću izaći na kraj s glavnom zvijezdom, Lepom Brenom. Ne kažem to zato što ja sad, da bih bila intelektualac, ne smijem da priznam da volim narodnjake. Kažem to jer sam stvarno od narodnjaka operisana. Nešto mi taj zvuk ne leži, a tekstovi još manje. Da budemo jasni, 95% psihički zdrave populacije (ne pretendujem da spadam u tu većinu) ne može da svari muziku koju ja slušam; čak što više, kad okačim neki spot na Facebook, obavezno ga “lajkuje” samo Maj Gaj, a eventualno Ana Lopičić i Lena Pasinović, i to ne uvijek! Recimo, moja Sandra bi bila ekspert za narodnjake, zna skoro svaku pjesmu, a kad neku ne zna – što je baš rijetko – ona objasni: “E, ovo ne puštaju na Radiju Šabac!” Zato kad čuje moju muziku, stane zbunjeno i kaže “Šta je ovo, ima li u ovim kolima što normalno da se sluša?!”

Upravo mi jedan incident sa Sandrom i uliva nadu za Novu godinu: jednom smo Igor, Sandra, još jedan bračni par i ja pošli na koncert u Hotel Meastral, čini mi se Aleksandre Radović. Na putu prema dolje slušali smo neki CD i kad je naišla narodna pjesma, svi smo poskakali da se to odmah promijeni. Tokom koncerta smo gustirali neko fino bijelo vino, pa smo se tako utukli da smo u povratku, kad se pustila muzika, opet svi poskakali: “što daviš, daj onu narodnu!”. Da ne pričam o nezaboravnim beranskim provodima sa kumovima, Marinom, Sakom i Dejom, gdje narodnjake slušaš i u kafiću i u diskoteci, i poslije na bureku ili na hamburgerima.

I sad, ja i Lepa Brena. Ukoliko bude pjevala neke opšte poznate i tuđe numere, vidjećete me uživo na IN televiziji kako đipam kao da je najbolji rock’n’roll. Jer, ja sam baš odlučna da se za Novu godinu fantastično provedem! Možda promašim stil plesanja, ali što da vam kažem, iz sopstvene se kože ne može. Ali ako krene da pjeva svoje pjesme, bojim se da neću znati više od dvije ili tri. Nije to tako obećavalo kad sam bila mala, možda od četiri ili pet godina, imala njen album (vidi sliku) i čvrsto vjerovala da je najljepša žena na svijetu. Čak sam i poster imala! Zapravo, nijesam sigurna ko mi je bio ljepši, ona ili Felon iz Dinastije kad se tokom najavne špice ogleda u ogledalu u šljaštećoj crvenoj haljini. Možda to i ispričam Breni za Novu godinu, čisto da opustim atmosferu.

P.S. Dok ja budem đipala, ako vidite nekoga da se skriva ispod stola i gine da pobjegne od kamere, to vam je moj muž!