Kilogrami, kilogrami, kilogrami

Otkad sam došla u situaciju da imam 20 kilograma više od kilaže koju sam imala kada sam najbolje izgledala, a 15 više od utješne težine s koje sam, u to vrijeme, držala dijete, mnogo toga je počelo da me nervira.

Nervira me onaj glupi Fashion TV koji puštaju u svim podgoričkim kafićima, potpuno beskorisni i dosadni kanal; niti tu garderobu imam gdje da kupim, niti može dobro da mi stoji, niti bih se ikad u ludilu onako našminkala ili očešljala, a da ne govorimo o tome šta bi trebalo da napravim samoj sebi i svom organizmu da bih bila mršava kao žene na pisti.
Nerviraju me časopisi i bilbordi sa djevojkama koje su nesporno prelijepe, ali i toliko potpomognute Photoshopom da iz lijepog prelaze u savršeno – nigdje mladeža, bore, nigdje sjenke da im naruši izgled!
Nervira me Holivud.
Nervira me Teri Hačer iz Očajnih domaćica koja mi sa svojih 50kg izgleda jezivo u poređenju sa izgledom u seriji Supermen, odnosno Louis and Clark, gdje mi je bila prelijepa.
Nerviraju me moja majka i tetka, koje mogu da jedu šta god požele i da se nikad ne ugoje.
Nerviraju me oni koji obožavaju fitness i ne uživaju u slatkišima, a koji mi drže pridike o disciplini i snazi volje (a ne mogu, na primjer, da prestanu da puše!).
Nerviraju me komentari o tome koliko sam se udebljala.
Nerviraju me pogledi koji pokazuju da neko prećutkuje komentar o tome koliko sam se udebljala.
Nerviraju me kontradiktorne dijete i savjeti koje mi svakodnevno serviraju časopisi, internet sajtovi i knjige.
I, iznad svega, nervira me što mi je toliko teško da pobijedim sebe i riješim problem!
Činjenica je da svi znamo kako se mrša – jesti manje, krećati se više. Ali da je to lako, niko ne bi imao problem!
Kao prvo, loše navike smo sticali još od malena: suhomesnato za doručak i večeru, uvijek bijeli hljeb, prženog po želji, masnog i kaloričnog takođe, a slatkiši su uvijek tu kao brza, jeftina i laka nagrada. I u svakoj porodici po jedan srčani bolesnik, naravno! Nijesmo svi te sreće da hranu gledamo samo kao sistem da preživimo, već mnogi od nas jedu jer im to pričinjava zadovoljstvo, ili iz dosade, samoće, utjehe. Čokolada koja se topi u ustima je brzi i laki put do sreće, koliko god kratko trajala.
A kao drugo, ne volimo svi sport. Ja lično obožavam kolektivne sportove i, kad bih imala s kime da igram odbojku, ili tenis, ili bilo šta (pod uslovom da se od mene ne očekuje neki pretjerani talenat), mogla bih to da činim po čitavo popodne. A da vrtim sama sat vremena na mašini – nema šanse! Izdržaću dva dana, trećeg ću prespavati. Kod kuće imam apsolutno sve što bi mi bilo potrebno da od sebe napravim fitness bombu, kad bih samo htjela nešto od toga da uključim ili uzmem u ruke. Pa me zbog svega toga grize savjest da plaćam još i teretanu, u koju možda neću ni ići. Sada sam smislila jogu – da vidimo šta li će biti s time!
Čitam jutros o dijeti koju drži Hajdi Klum, poznata po tome da joj se ne poznaje ni jedan od tri ili četiri dosadašnja porođaja. Zove se New York diet i dijeli se na tri faze:
  • U prvoj, koja traje dvije nedjelje, ne jedete hleb, skrobne ugljene hidrate, mliječne proizvode, voće, slatkiše i ne pijete kafu i alkohol.
  • U drugoj fazi, koja takođe traje dvije nedjelje, dodajete jednu porciju laganijih ugljenih hidrata dnevno (npr. jabuke, bobičasto voće, slatki krompir, mahune).
  • U trećoj fazi, koja traje cijeloga života, možete jesti neke od zabranjenih namirnica u veoma malim količinama. Ono, da sebe častite! Što znači: ograničiti voće, ograničiti sir i mlijeko, potpuno izbaciti tijesto. Sve ja to poštujem, ali ja bez voća ne mogu.
Dijeta Mayo Clinic (najbolja američka klinika) kaže sasvim suprotno (osim za mliječne proizvode, sve dijete ih maksimalno ograničavaju): voća i povrća u neograničenim količinama, puno integralnih ugljenih hidrata, mesa što manje.
Dijeta po krvnim grupama se slaže sa Mayo klinikom: za moju A krvnu grupu je bitno što više ograničiti meso i svesti ga na minimum, a kompletnu ishranu organizovati oko povrća. Povrće treba da bude car moje trpeze, a zeleni čaj moje glavno piće (šteta što mrzim sve što je gorko).
UN dijeta mi dozvoljava sve, ali je komplikovana: rotiraju se četiri dana – proteinski, skrobni, ugljeno-hidratni i voćni. Jedu se sve namirnice, ali se ne miješaju. Traje 90 dana i jedina je dijete za koju znam da je trajno riješila probleme svih onih koji su izdržali tih 90 dana. Ja sam je počinjala deset puta. Najduže sam izdržala 20 dana, a toga puta nijesam odustala zbog manjka volje, nego zbog neodrživosti kad se mora poći nekome u goste. Oni napravi svašta zbog vas, a vama baš voćni dan, ili skrobni. A domaćin navaljuje! Još je to dijeta koju, kad prekršite, počinjete iz početka, pa vas lako prođe volja. A zaista, koga god znam da ju je održao 90 dana, nikada više se nije ugojio, jer ubrzava metabolizam. Rotirate 4 dana, raspored dana ne smijete mijenjati, a nakon tih 90 dana zadržavate režim doručka još 3 mjeseca, ostatak dana jedete normalno i gubite još 3kg bez dijete. U međuvremenu ste smršali 18-25kg.
  • Svakog jutra doručkujete voće (dvije iste voćke ili šaku suvog voća).
  • Prvog, proteinskog dana ručate mesa u količini od tri hotelske šnicle, barenog ili sa roštilja, povrća u neograničenim količinama, parče hleba i, nakon ručka, šolju supe bez pašte. Za večeru isto, samo bez supe. Ovo je dan kada možete jesti sir – koliko sira, toliko manje mesa. Takođe, ovog dana možete jesti jaja umjesto mesa. Ukoliko ručate jaja – večerate jaja.
  • Drugog, skrobnog dana, za ručak jedete pun duboki tanjir skroba (krompir, pasulj, grašak, itd.), uz neograničenu količinu salate i parče hljeba. Za večeru pola porcije od ručka, bez hljeba.
  • Trećeg (najljepšeg) dana jedete tijesto. Za ručak pizzu ili paštu sa povrćem, bez sira. Za večeru kolače ili tortu ili 3 kugle sladoleda.
  • Četvrtog dana jedete samo voće, po želji i koliko hoćete. Ukoliko jedete suvo voće, ograničita ga na jednu šaku.
Čitajući što sam do sad napisala, opet se vraćam na zaključak da bi UN dijeta bila najbolja. Sve jedem, ne upropaštavam zdravlje, a u roku od nekoliko sedmica vidim prve rezultate. Onda višak kilograma odlazi brzo i stalno. Odluka je tu, samo preostaje da se pređe preko moje najveće prepreke u životu: mene! Odmah počinjem s negativnim razmišljanjem da, ako sam sto puta počinjala dijete i sto puta odustajala, zašto bih uspjela ovaj put. Onda, iznervirana, pojedem nešto što ne bih smjela. Pa razmišljam da je bolje da smanjim večeru, izbacim tijesto i slatkiše, i jedem sve ostalo. Pa sve tako ukrug.
I na kraju se vratim onoj priči s početka: mrzim Holivud, mrzim časopise, mrzim bilborde, mrzim mrzim mrzim…
P.S. Sjetih se nečega što sam nedavno pročitala. Već 60 godina se kao ideal ljepote pominje Barbika. Onda su neki naučnici napravili studiju i pokušali da naprave kompjutersku verziju Barbike koja bi im pokazala kako bi ona fukncionisala kao prava žena. Otkrili su da je njen struk toliko uzak da ne bi mogao da smjesti jetru, kao ni veći dio organa za varenje, da kičma ne bi mogla da joj izdrži težinu trupa (zbog nesrazmjerno velikih grudi za njenu građu). Poučno, zar ne?!