Kakvi su to Crnogorci?

Autor: Ksenija Popović

Danas sam dobila jedan od onih lančanih mejlova koje obično automatski brišem; kako ga je, međutim, poslala osoba koja nema običaj da mi šalje lančane mejlove, ja sam ga i otvorila. Zatekla sam jednu staru foru u vezi sa Crnogorcima, naravno sročenu u susjednoj državi, a u pitanju je tobože aplikacija za posao u Vladi Crne Gore. I moram da priznam da me nije nasmijala. Dobro, par stavki mi je bilo simpatično, ali mi ih je veći dio strašno zasmetao. Zasmetao mi je zato što već mogu da zamislim jedan dio Crnogoraca kako govori “jeste, tačno je ovako!” – onaj isti dio koji je govorio da se slaže sa onim gospodinom iz UN-a kojega još uvijek psujem. Tako me je ova šala dobronamjernog pošiljaoca bacila u razmišljanja i dileme o nama, Crnogorcima.
Jesmo li, zaboga, baš toliko nakaradni?

Da biste znali o čemu je riječ, evo mali copy/paste:

Molba za zapošljenje u vladi Crne Gore

Titula: ________________
Ime: __________
Prezime:___________

Vojni čin (zaokruži jedan):
– Admiral
– General
– Pukovnik

Srodstvo sa kraljem Nikolom:
– Brat od strica
– Brat od tetke
– Brat od ujaka

Broj Njegoševih slika koje po$edujete:
Broj:______
Dimenzije: _______

Đedova titula (zaokruži jednu):
– Vladika
– Serdar
– Vojvoda

Adrese:
Adresa u Crnoj Gori:
Ulica:__________
Grad:___________

Adresa (1) u Srbiji
Ulica:__________
Grad:___________

Adresa (2) u Srbiji:

Ulica:__________
Grad:___________

Titula za koju aplicirate (zaokruži bilo koju izuzev Pre$ednik):
– (Pre$ednik – rezervisano za Đukanoviće)
– Podpre$ednik
– Podguzna muva 1
– Podguzna muva 2
– Obad 1
– Obad 2
– Ministar
– Premijer
– Savjetnik pre$ednika
– Savjetnik podpre$ednika
– Ambasador u Americi
– Ambasador u Rusiji

Odeljenje u kome biste željeli da što-god činite:
– Odmor i zabava
– Medalje i vojne počasti
– Poezija
– Planiranje državnih praznika
– Kontrola crne berze
– Pisanje govora
– Očuvanje Njegoševe zaostavštine
– Spavanje

Koliko ste sati na raspolaganju u toku sedmice:
– 30
– 20
– 10
– Manje od 0

Obrazovanje:
– Doktor nauka
– Magistar nauka
– Ostalo obrazložiti: _______________

Radno iskustvo:
– Vrlo malo
– Bez iskustva
– Radio u Vladi Srbije, SRJ ili SFRJ

Kako biste najbolje opisali svoju radnu etiku (zaokruži jedno):
– Radio sam malo, ali me je bilo briga kako
– Nikada nijesam radio, ali sam zainteresovan da naučim
– Imam svoj privatni biznis, u duvansko-narko-auto industriji

Eto, simpatično mi je ovo sa serdarom i vojvodom, pa i ovo sa srodstvom sa Kraljem Nikolom. Priča o adresama u Srbiji mi je pomalo passé, ali dobro, što jeste jeste – puno je Crnogoraca u Srbiji. Politika, Predsjednici i teme kojima se bave naši mediji nijesu i nikad neće biti tema ovog bloga, ali dvije stavke iz ove “molbe za zapošljenje” svakako želim da prokomentarišem: “podguznu muvu” i radne navike Crnogoraca.

Što se tiče radnih navika, ta priča o lijenosti mi je odavno izlizan vic. Istina, kod nas su kafići puni od početka do kraja radnog vremena, ali je takođe istina da se puno ljudi u njima sastaje da govori o poslu. Istina je i da kod nas ima puno nezaposlenih i da ih ima dosta koji su u toj situaciji svojom krivicom, ali s druge strane poznajem puno ljudi koji ne dižu glavu od jutra do mraka. Upoznala sam ih i u Ministarstvu, i u izdavaštvu, a pogotovo u informativnom sektoru televizije. I smatram da je kod nas nezaposlenost manji problem od zaposlenosti prevelikog broja onih koji bi željeli da, kao u doba socijalizma, ne rade ništa i dobijaju platu, zadržavajući ista prava kao i oni koji rade. Ali mislim da su ti ljudi proizvod jednog lošeg i nefunkcionalnog sistema, a ne naravi čitavog jednog naroda.

A što se poltronstva tiče, moram reći da – nakon dvadeset godina u inostranstvu, nijesam primijetila da su Crnogorci veći poltroni od bilo koga. Jedino u čemu jesu veći je preuveličavanje svojih mana. Dimenzije Crne Gore nose svoje prednosti i mane, a najveća mana je svakako ta što se suviše ljudi međusobno poznaje. Kada se tome doda sklonost ka ogovaranju (tipična za ljudsku rasu, samo što se u palankama trača na nivou čitave palanke, a u velikim gradovima na nivou pojedinih ekipa), svi znamo preuveličane verzije svačijeg popuštanja, ulizivanja, lukavljenja, trgovanja. Volimo da govorimo kako su Crnogorci ponizni pred vlastima, ali se meni čini da je to na drugim mjestima izraženije. Na primjer, u Italiji: ako nemate novca, gaziće vas bez pardona, ili bar učtivo ignorisati i velika će vam sreća trebati da uđete u određene krugove; ako od danas do sjutra steknete novac, ugled ili poziciju, oni isti koji su vas gazili će vam se otvoreno ulizivati. Neće čak ni pokušati da to prikriju, ili da to učine postepeno, kako bi to uradili Crnogorci. Odmah će promijeniti ploču, kao da se ono pređašnje nikad nije desilo.

Moje drugarice iz Milana, Jelena i Danijela (ko je čitao “Dječaka iz vode” će prepoznati njihova imena) su živi svjedoci jednog mrskog Đovanija koji već dvadeset godina visi ispred poznate diskoteke “Holivud” i odlučuje ko može da uđe, a ko ne. Stalno govorim kako mi je Đovani primjer svega što ne valja u Milanu. Kada vidite tog Đovanija (bivši zatvorenik, inače uličar i baraba) i shvatite da on ima ulogu da odlučuje ko je dovoljna faca da uđe u diskoteku, smjesta vam dođe da se objesite. Uglavnom, Danijela i ja smo često izlazile u tu diskoteku i sa Đovanijem smo se već uveliko pozdravljale. Tamo smo upoznale i našu drugaricu Jelenu i njenog supruga, koji u Milanu ima slavno ime i prezime. Jedne večeri sam stigla ispred te iste diskoteke da se nađem sa Jelenom i njenim mužem, išli smo na neku žurku. Čini mi se da je i Danijela bila sa nama. Kako je to bila VIP noć, gospodin Đovani nije smatrao da treba da me pusti unutra. Da mi je to lijepo objasnio, možda bih i svarila stvar, ili mu bar kazala koga čekam i s kim sam došla. Ali on se pravio da me ne poznaje i okrećao mi leđa kada sam pokušavala da mu se obratim. Utoliko je stigla Jelena sa svojim suprugom, pozdravili su se i poljubili sa mnom, krenuli smo unutra, kad… evo ti Đovanija! Pozdravlja njih, a onda hoće da grli mene i viče: “Carissima!” (u prevodu “draga”), kao da me prvi put vidi te noći. Povraćalo mi se!

Kod nas to sve, čini mi se, ipak drugačije funkcioniše. Naravno da je Đovani banalni primjer svega toga, ali jeste pravi i istiniti primjer. I zato mi je sav ovaj mejl o Crnogorcima, zapravo, odavno izlizani vic. Neka mi oprosti osoba koja ga je poslala, znam da nije mislila ništa loše. Ali kako godine prolaze i kako se, svaki put nanovo, razočaravam u zemlje u kojima živim, tako postajem osjetljivija na moju. Ne zato što je bolja od ostalih, već zato što je ista, bar kad je karakterna matematika u pitanju: isti broj mana, isti broj vrlina. Različitih, naravno. Samo što su te mane naše, pa nam se čine gore od tuđih. E pa vjerujte mi, i njima se njihove čine gore od naših. Osim u onom dijelu u kojem nas smatraju ratnim zločincima i/ili Romima. Ali to je već problem druge vrste.