Iker zvani Kikajlo


Nešto nije u redu s mojim obožavanim mačorom Ikerom, koji se inače odaziva na desetak nadimaka: Kiki, Kiko, Kikajlo, Mika-Maka, Maka-Mau, Ma-mau, itd. Prije mjesec i po je počeo da juri svoj rep, što je vrlo atipično za mačku, i to ga je toliko jurio da je uspio da padne s vrha stepeništa. Pošto to nije prvi put da se Ikica ponaša čudno, događaj smo tumačili kao još jedan u nizu njegovih bisera, sve dok nije počupao sve dlake s vrha repa i otkrio nam da mačji rep bez dlaka liči na jednu odvratnu i ogromnu glistu. I tako je od obične zafrkancije došlo do veterinarovog upozorenja da, ukoliko je u pitanju gora od dvije moguće varijante, Ikeru se crno piše. Ako je ovo gore, ima nešto što je najlakše uporediti sa ljudskom diskus hernijom. A ako je ovo bolje, onda dijagnoza glasi da je budala. Mi, naravno, polažemo sve nade u njegovu budalaštinu i uzdamo se da će ona pobijediti sve nevolje. Jer život bez Kikajla sigurno neće biti isti.
Jeste da više ne liči na ono mače koje sam prvi put dovela kući, prije šest godina, toliko malo da je stajalo u jednu ruku, ali je i dalje najzgodniji momak u kvartu. Da, čak i očerupanog repa! Kad je bio najmanji, imao je običaj da se svima koji spavaju u kuću popne na glavu bar jednom tokom noći. Kako je rastao, tako se spuštao prema zadnjici i do trenutka kada smo saznali za Filipa i bestidno ga istjerali iz spavaće sobe, spavao nam je negdje oko zadnjeg trapa. Među njegovim biserima je bio i trenutak kad smo Tanja i ja zaključile da je homoseksualac (poslije je veterinar objasnio da mačor zaskoči drugog mačora da pokaže nadmoć, a ne da bi mu se udvarao), a i njegovo famozno ljuljanje na kuhinskoj zavjesi. Uhvatio bi zalet, zakačio se za zavjesu, ljuljao se dok ne stane, onda se opet vraćao, hvatao zalet i tako… Kod Martinovića u Buljarici je jednom uhvatio zalet prema vratima, a onda nešto streknuo i zviznuo glavom u ista… U Rimu je, čim ja odem na posao, dovodio švalerku koja mu je jela svu hranu… A u Podgorici je znao da nestane, da ga satima ne mogu naći u 60m2 stana, da bi se ispostavilo da se šćućurio u lopticu ispod mog jorgana i pritajio, samo on zna zašto. Za većinu je on najveća maza na svijetu, za neke (poput Igora ili Marine) opasni protivnik, a za Andrijanu izvor kijavice i drugih nus pojava. Ali ovakav ili onakav, uvijek nekako uspijeva da bude u centru pažnje. Uspijevao je, odnosno, jer otkad je Filip tu – Iker je povučen, osamljen i stravljen od novog malog čudovišta koje se stalno dere.
Kažu da, ako izgubiš ljubimca, valja ga odmah zamijeniti drugim. Tako bi trebalo da bude lakše. Može biti, ali ja odbijam da uopšte razmišljam o takvim stvarima. Ti koji su mi dali taj dobronamjerni savjet nijesu upućeni da Iker i ja imamo dogovor još od početka, a to je da će on živjeti zauvijek. Tako da naravno da čupa rep zato što je blesav, a ne bolestan.