Foto priča: putašestvije na jugozapad

Prije svega, dugujem ispravku na temu “očnji vid”: nakon skidanja dioptrije je zabranjeno šminkanje očiju tri SEDMICE, a ne tri mjeseca kako sam ja napisala u tekstu o operaciji.

A sada, idemo dalje.

Danas sam prvi put pošla dalje od Nikšića, u pravcu Trebinja i produžila novim putem ka Morinju. Takva putovanja su prilično zanimljiva, ali i pomalo ubijaju u pojam jer dovode do izražaja moje ogromno neznanje iz geografije.

Tako sam danas, na primjer, prvi put čula za Viluse. To pratite kad hoćete ovim putem da idete na more, ali prije Vilusa skrenete ka Risnu. Vjerovatno je još strašnije što sam prvi put čula za Slano Jezero, mada eto, ja sam i ona koja nikad u životu nije bila na Žabljaku. A ovako vam Slano Jezero izgleda iz auta kad ga slikate dok vozite, što znači da je u stvarnosti nekih 98876734354 puta ljepše:

Slano Jezero

Što se puta tiče, potpuno je nov, nema žive duše i možete da pičite koliko god vam je drago. S tim što, kad bi vam se – ne daj bože – nešto desilo, mislim da vas niko ne bi našao tri dana. Od trenutka kad sam se odvojila za Risan, vidjela sam ukupno dvije žene pored puta i ponegdje krave na livadama. Kuće kao da su napuštene. Grahovo je najavljeno tablom kao veće mjesto (površina njegove ravnice je skoro koliko i cetinjska), ali s puta se meni činilo da nema više od 15-20 kuća. I, uz svo dužno poštovanje prema Grahovu, nalazi se usred ničega!

Ali nakon kilometara i kilometara ničega, pojavljuje se SVE:

I meni se još jednom potvrđuje teza da nikad u životu nijesam vidjela ništa ljepše od Boke, a i da je Perast najljepše nešto što ova Crna Gora ima.

Nakon kontrole vida u Meljinama (čitam najdonji red, a to je 110%!), moja drugarica Lena i ja smo otišle na još jedno mjesto koje mi nije prvi put da obilazim, ali o kojem ne znam ništa – Herceg Novi. Ne znam zašto, ali mi se taj Novi uvijek činio nekako predalekim i prestrmim za moj ukus, barem do danas. A danas zaključujem da je sve ljepše kad prođe turistička sezona, a posebno Herceg Novi:

Ksenija i Lena na ulazu u Stari Grad

Meni je ova ulica mnogo slatka. Leni nije bilo jasno zašto. De gustibus…

Lijepi trg. Nešto manje lijepi komšijski kučak.

Guten tag! Ich bin eine turiste!

Ovdje smo htjele da ručamo. Na stolovima su stajali jelovnici, ali kuhinja nije radila.

25. oktobar, 22 stepena!

Učimo da brojimo: JEDAN Marko Car…

… DVA Marka Cara!
A za slučaj da nijeste znali, Marko Car je bio književni kritičar, esejista i putopisac iz Herceg Novog. Ne brkati sa istoimenim košarkašem:
A prije nego što zaključimo foto-priču o Herceg Novom, jedno pitanje: kakve su ovo poluge na sred zida?