Danilovgrad

Ne znam što sam to noćas sanjala, ali jutros sam osvanula (oko pet sati) s idejom da bih voljela da budem PR Danilovgrada.

Znate, odrasla sam ja ovdje na neki način. Nijesam živjela u Danilovgradu tokom godine, ali sam svakog ljeta bila tu barem mjesec dana i pamtim sve njegove transformacije. Pamtim prepunu glavnu ulicu uveče, pamtim kafiće i bašte u kojima jedva čovjek nađe mjesta, pamtim prelijepa druženja. Pamtim priče o kvalitetnom profesorskom kadru u Gimnaziji, o vajarskoj koloniji na obali Zete, pamtim kupanja i skakanja s mosta. I tu predivnu Zetu s predivnim mostom, koji su me naveli da kod njih smjestim radnju “Dječaka iz vode”.

Danas je atmosfera u Danilovgradu puno drugačija i vjerujte, da nije počela školska godina – mi stanujemo kod škola – ostala bih pri prvom utisku da je grad obamro.

Zato sam ja jutros u pet osvanula puna ideja. I to praktičnih, potpuno svjesna da je opštinski budžet vjerovatno skroman, a i da su naši administrativci generalno nepovjerljivi prema prevelikim idejama i preradikalnim promjenama. Sjetila sam se svih francuskih i njemačkih gradića koje sam obišla i zaključila: ako su oni mogli napraviti pitu od… kamenja, zašto ne bi mogao Danilovgrad, koji ima daleko bolju osnovu?!

I evo što sam smislila.

1. Početi od osnovnih prepravki – popraviti trotoare i zakrpiti rupe na ulicama. To ne može biti katastrofalno skupa investicija, a o prednostima je suvišno trošiti riječi.

2. Danilovgrad – grad cvijeća. Svaka bandera u gradu u svakoj ulici bi imala viseće saksije sa cvijećem. Nije važno ima li hiljadu ili milion bandera, svaka bi ulica time dobila nevjerovatan šarm – za male pare!

Cvijetne ulice

Naravno, cvijeća bi bilo i na oba trga – i ne samo. Princip bi bio: “gdje god nađeš zgodno mjesto, ti cvijeće posadi”.

Ispod znaka s imenom ulice
Na trgovima, mada može ovo i ljepše…
U kaskadnim konstrukcijama
Na mostu, što da ne?!
3. Naravno, bilo bi lijepo kad bi neko ko ne živi u Danilovgradu stekao naviku da dolazi. Da bih došla do toga, potrebno je uraditi još nešto za poboljšanje izgleda grada.
Naravno, počelo bi se od trga. Trg je mnogo ružan i valjalo bi ga sravniti sa zemljom. Međutim, ja ne bih tu preduzimala nikakve drastične poduhvate, upravo zbog onoga što dolazi poslije. Skinula bih postojeći “pod”, popločala ga ljepše, rubove trga natrpala žardinjerama punim cvijeća (znam, dosadih s cvijećem!), a onda bih na sredini, umjesto one otužne fontane, posegla za strazburškim fazonom i stavila jednu divnu starinsku vrtešku. Ona bi se, naravno, po potrebi mogla i pomjeriti, ali evo, glasajte sami što je ljepše:
Danilovgradski trg s fontanom
Dobro, ne morate baš upoređivati zgrade u pozadini!
Sa drugog trga bih skinula fontanu koja teško može biti ružnija i takođe dodala cvijeća:
Priznaćete da sam se fontanama potkopala s dobrim razlogom!
Jedino o Hotelu Zeta ne znam što bih vam rekla…
Možda da se napravi atrakcija “Kuća strave”?
4. Danilovgradski vašar. Nakon gore navedenih estetskih poduhvata, došao bi na red glavni projekat. Dakle, svake subote bi se u Danilovgradu na glavnom trgu odvijao vašar. Grad bi sam kupio i izdavao tezge, koje bi izgledale rustično i imale vizuelni kontinuitet. Ne bi se prodavale kofe i četke i roba kao na Tuškoj pijaci, već prije svega lokalni poljoprivredni proizvodi. I naravno cvijeće. A onda bi raznih subota uz uobičajene tezge imali i različite vašarske događaje. Na primjer, jedne bi subote imali dan meda, druge izložbu zanatskih proizvoda, treće prodaju umjetničkih djela, i tako dalje. Program bi krunisao novogodišnji vašar koji bi trajao nekoliko subota. Imala bih ja tu i neke ulične svirače da naprave atmosferu, a sigurna sam da bi takav ambijent motivisao nekoga da otvori lijepu baštu na trgu, gdje bi se moglo štogod i prezalogajiti. Ne zaboravite vrtešku! U početku bi vjerovatno dolazili samo Danilovgrađani (a nijesmo mala opština), ali vjerujem da bi ubrzo svraćali i iz Podgorice i iz Nikšića. Pa što da ne, i iz udaljenijih gradova!
Vašar meda
Vašar cvijeća

Vašar umjetnina

Zanatski vašar

Odatle je lako privući pažnju medija. No, da ne dužim više, dosta je za danas!