Dan zaljubljenih

Danas je Dan zaljubljenih i moram vam priznati da je u pitanju praznik prema kojem sam se uvijek mrštila.

Koliko god bio simpatičan izgovor za parove da jednog dana u godini budu posebno pažljivi jedni prema drugima, čini mi se da je čitava koncepcija praznika užasno surova prema ogromnom broju ljudi koji su sami. Naravno, ima puno samaca koje taj status uopšte ne pogađa, ali većini je (priznali to ili ne), samoća užasno mučna. Posebno ženama koje su zašle u neke zrelije godine. Zato mi 14. februar izgleda kao da je osmišljen da im samoću nabije na nos.

Ne sumnjam da sam ja naopaka, ali današnji praznik mi mnogo više miriše na usiljenost, nego na proslavu ljubavi, jer mi se čini da oko Dana zaljubljenih ispliva sve što ne valja. Kod onih koji jesu zaljubljeni, stvara se obaveza da danas bude nešto drugačije i posebnije nego obično. A kod onih koji nijesu zaljubljeni ili, još gore, koji su povrijeđeni, stvara se dodatna gorčina.

Primjećujete li kako svake godine, kad se približi Dan zaljubljenih, naglo raste broj lančanih mejlova, blogova i izjava na Facebooku o tome kako su žene moćne i divne, dok su muškarci ovakvi i onakvi i ženama, u stvari, ne trebaju? Ja sam primijetila i to mi je beskrajno tužno. Nikad nijesam prihvatala taj oblik feminizma. Feminizam tipa “svi su muškarci svinje” smatram nevještim prikrivanjem frustracije zbog usamljenosti, baš kao što je muški šovinizam tipa “sve su žene kurve” nevješto prikrivanje frustracije zbog sopstvene neadekvatnosti. Žene nijesu same zato što su svi muškarci svinje, baš kao muškarci nijesu sami zato što su sve žene kurve. Ali danas mislim da, na ovaj surovi praznik, i jednima i drugima treba oprostiti višak frustracije.

Svakako vama koji ga slavite čestitam i želim lijep provod. Vama koje ne dotiče želim ugodan dan kao i svaki drugi. A za ostale kačim sliku uz blog koja predstavlja moj moto za Dan zaljubljenih: “Mučno je baviti se manjkavostima suprotnog pola. Zabavnije je sprdati se usiljenom prazniku.” Sva sreća, pa traje samo jedan dan!