Crtica – Prijateljstvo

Autor: Boris Raonić

Već danima mi se mota po glavi jedna misao i sreća da me Ksenija zvala na ovo virtuelno gostovanje, pa imam gdje da to „izbacim iz glave“. Vjerovatno ste često čujali razne ljude kako se hvale kako se druže sa pamentijim i boljim od sebe. Tako valjda žele da se poprave, nauče… Ja te stvari čitam na drugi način – žele da liječe svije komplekse niže vrijednosti!

No, kao i brojne druge stvari van mog mikrokosmosa, ignorisao sam, kao još jedne od gluposti ovovremenih Crnogoraca, ali sam od skoro počeo da primjećujem takva razmišljanja u svom mikrokosmosu. Zato morah ovo napisati, zamoliti drage i bliske ljude da malo preispitaju ove svoje stavove. Druženje i prijateljstvo sa nekim samo zato što u njemu vidite nešto bolje od vas, za mene nema mnogo smisla. Zar ljudi sa tom logikom, ne razmišljaju o tome kako ih tek onda gledaju ti „prijatelji“, kad oni sebe vide manjim, neznavenijim, glupljim…? Zar vam je manje bitno ako u nekoga imate povjerenje, ako imate isti sistem vrijednosti, slična interesovanja…? Siguiran sam da je prijateljstvo isto kao i dijalog – moguće je jedino među ravnopravnim i ono ne trpi rangiranje.

Naišao sam na neke misli mudrih ljudi, pa ih posvećujem nekim svojim prijateljima:

(onima koji imaju po hiljadu prijatelja na FB) Prijatelj svih nije ničiji prijatelj. Artur Šopenhauer

(onom naivnom, koji me inspirisa da pišem ovu crticu) Najopasniji su oni neprijatelji za koje čovek ne pomišlja da bi od njih trebalo da se brani. Graf

(samom sebi) Na kraju života, nećemo se sećati reči naših neprijatelja, već ćutanja naših prijatelja. Martin Luter King

(mladim roditeljima, koji sada mijenjaju prioritete) Najlepši je užitak i najveća radost života osećati da si ljudima potreban i drag. Maksim Gorki

(onome što mi traži da ga hvalim) Što više volimo svoje prijatelje, manje im laskamo. Molijer

ovaj će se sam prepoznati) Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao, već prodao. Dostojevski