Božićni praznici

Autor: Ksenija Popović

Spremna sam da se opkladim da ćete teško naći većeg entuzijastu od mene kad su u pitanju Božićni praznici. Vjerovatno su mi isprale mozak Italija i Amerika, ali nemam nikakvu želju da se od te “bolesti” izliječim. Čak što više, kako bi duže trajala, u praznike ubrajam sve od katoličkog do pravoslavnog Božića, što znači da ih treba obilježavati na vrijeme. Mi smo u našoj kući počeli juče.

O našoj jelki treba da znate sljedeće: ja sam pobrkala kad sam je birala. Kao prvo, nijesam željela prirodnu, zbog griže savjesti pri pomisli na šume koje se sjeku da bi se čitava planeta opslužila jelkama. Znate kako, do skoro sam o seoskom životu znala samo ono što vidim na televiziji, pa su za mene rasadnici bili sasvim apstraktni pojam. Što znači da nijesam mogla ni da zamislim mjesto poput ovog:

Da sam znala, našu kuću ne bi krasio montažni objekat od 180 cm, koji ćemo možda postaviti ispred kuće kako bi nekima (hm hm…) lakše palo to što sam nedavno posjekla jednu enormnu smrču koja se nalazila tik do kuće i davila sve oko sebe.

No, da ne skrećem s teme…

Drugi problem tog montažnog objekta od 180cm (opet mojom krivicom) je to što je bijele boje. Vidite, bijele jelke su dobra zamisao ukoliko na njih kačite jednu, maksimum dvije boje okruglih bombica; velike okačite dolje, pa nagore kačite sve manje i manje; uz to dodate svjetla, po koju mašnicu i eto jelke! Problem je što naše bombice (naravno) nijesu tako predvidljive, a na bijeloj jelki uopšte ne dolaze do izražaja. Čak naprotiv, izgleda kao ih ni nema. Što znači da se ne vide naši drveni konjići, staklena lokomotiva, balerina, patuljci, šišarke, bobice, zvona i pečurka. Najmanje se vide divne staklene kugle, ručno slikane, sa ispisanim imenima naše djece, a kupljene na strazburškom vašaru. Jedino se vide neka bezvezna crvena svijetla koja bismo svakako htjeli da upotpunimo još kojom bojom, što znači da naša zaista neobična postavka zbog bijele podloge izgleda sasvim obično. A to je prava šteta. Zato smo juče ukrasili, a već vidim kako ćemo kroz koji dan seliti ukrase na nešto što nosi prirodni miris drveta, arhivirajući naš montažni objekat.

Ono što mi najviše nedostaje od zapadnjačkih božića su veličanstveni ukrasi po gradovima. Ne znam zašto, ali Crnogorci jednostavno nijesu u stanju da ukrase gradove kako treba. Nije da nijesu slatke one skromne šarene ribice po Budvi i one svjetiljke po Podgorici, ali hej, ovo su ukrasi:

Frankfurt
Pariz
Nju Jork
Prag
Pa čak i Bejrut!

Često čujem ljude da se žale na praznike zbog poklona na koje moraju trošiti novac, i to po najvećim gužvama. Ja sam od onih koji obožavaju da poklanjaju i koji bez velikog troška nastoje da osmisle adekvatan poklon za svakoga. Smatram da veliki novac uopšte nije potreban da bi poklon bio kvalitetan, već da je dovoljno ljudima pokazati da ih poznajete, ili bar da ste pažljivo slušali dok su govorili o svojim hobijima ili interesovanjima. Ja ću mnogo radije primiti na poklon film ili knjigu koju sam priželjkivala, nego stopedeseti parfem (koji ću, naravno, ostaviti neraspakovanog i pokloniti nekome usputnom). Da nijesam na prokletoj dijeti, još radije bih primila jedno veće pakovanje Bajadere.

No, opet skrećem s teme. Kad je božićni šoping u pitanju, sve je dobro dokle god nijesmo zaraženi američkim ludilom kupovine koje izgleda ovako:

Svake godine ljudi gube živote i trpe ozbiljne povrede zbog stampeda na robne kuće prilikom božićnih sniženja.

A ako mislite da pretjeruju kad kažu da mnogi spavaju ispred prodavnice kako bi ušli među prvima, razmislite opet:

Ne, ni djeca nijesu pošteđena!

Kad je u pitanju Deda Mraz (treba li po novom pravopisu da kažem Đedo Mraz ili mogu da kažem Deda?!), u našoj porodici postoji dilema: da li da se pred djecom pretvaramo da postoji, ili ne? Prošle godine smo u jednom šoping centru pokušali da sjednemo Filipa na krilo Deda Mraza, kako bi dobili besplatnu fotografiju, ali se on potpuno ufrasirao od bradatog debeljuce. Fotografija je ispala toliko “bajno”, da smo je zaboravili u kolicima u samoposluzi, pa računamo da će ove godine možda bolje odreagovati ako u Deda Mraza presvučemo njegovog tatu ili dedu.

A kad je u pitanju iluzija o Deda Mrazu, samo zamišljam Filipa kako se kroz koju godinu upušta u neku prepisku ove vrste:

Da prevedem: “Dragi Timothy, puno ti hvala što si mi u posljednjem pismu rekao da tvoja mama spava gola. Nadam se da ćeš biti zadovoljan dodatnim igračkama koje sam ti ostavio ispod jelke. NASTAVI DA MI PIŠEŠ. Tvoj drug, Deda Mraz.

A kad su u pitanju šaljivi Deda Mrazevi (ide li tako množina?!), uvijek se rado sjetim izraza lica Deda Mraza na ovoj razglednici:

“Uuu to je bilo super, bičuj me, bičuj me jače, vuci mi uzde debeli gade!”

Da se uozbiljim?

George Bailey bira kofer za put oko svijeta (na koji nikad neće
uspjeti da pođe), i traži da kofer bude OVOLIKI 🙂

Božić za mene ne bi bio Božić bez tradicionalnog američkog božićnog filma. Zove se “It’s a Wondeful Life” (Život je divan) i ne, nije u pitanju Roberto Benigni! Ovo je ostvarenje iz davne 1946, crno-bijelo, i priča priču prepunu lijepih životnih pouka. Glavnog lika igra moj omiljeni glumac, James Stewart, koji je govorio da snima samo filmove u kojima se slabić suočava s nasilnikom i na kraju pobjeđuje. Stewart je ovo snimio nakon povratka iz rata, gdje je volontirao kao pilot i dobio medalju za hrabrost, a u filmu glumi čovjeka koji život provodi u malom američkom gradu, vječito maštajući da otputuje negdje. Kad ga gradski zlikovac dovede do propasti, on pomišlja o samoubistvu. Film počinje molitvama za njegov spas, a molitve su toliko brojne da Sveti Petar sa još nekoliko svetaca uviđa da će morati nekoga da pošalje “dolje” da pomogne glavnom junaku. Zadatak dodjeljuju liku po imenu Clarence, koji još uvijek nije dobio krila zato što je priglup, i nesrećni Clarence odlučuje da spasi Georga tako što će mu pokazati kako bi izgledao svijet da se on nikad nije rodio. Ukoliko nikad nijeste vidjeli ovaj film, ni jedan vam na svijetu ne preporučujem toliko toplo!

I na kraju, što god slavili i u što god vjerovali, neka su vam srećni ovi praznici! Da, već od 5. decembra!