Boris Raonić

Dragi čitaoci, evo i mog trećeg ko-autora, Borisa Raonića. Uživajte!


Društvene mreže i mikrokosmos

Imam veliki oprez prema društvenim mrežama. Pokušavam bezuspješno da razumijem one koji imaju po hiljade prijatelja, sa kojima dijele intimu i kojima dozvoljavaju da uđu u svoj mikokosmos. Iz tog opreza ne koristim Twiter, redovno čistim listu FB prijatelja i zato ne blogujem. Stvari o društvenim zbivanjima kažem javno, a ono što je intima, mislim da treba da bude u uskom krugu prijatelja i porodice (mikrokosmos), prošerenom istomišljenicima (iliti ljudima sa kojima dijelim isti sitem vrijednosti i intersovanja). Uz to, ne želim da neke stvari koje su privatnosti razglabam sa svakom budalom koja ima pristup internetu. 
Posljednji razlog zašto nemam blog je što ako ne mogu biti redovan u njegovom pisanju, bolje je da ga nemam. Blog je medij koji mora ima neki ritam, ne stalan, ali očekivan makar.

No, sve ovo sam morao reći i zato mi je kao naručen došao Ksenijin poziv za blog gostovanje. Eto, imam blog, ali ga nemam. Uz to sam želio ponešto da kažem ONOM Ivaniševiću oko njegovih pisanija i nekih stavova, ali kao što rekoh, to nije za svakoga, to je za nas nekoliko, pa se opet vraćam na onaj oprez kada su društvene mreže u pitanju.
One pomažu da sa nekim ko je daleko i koga ne mogu vidjeti svaki dan, razmijenim misli, detalje iz privatnog života… Zato, drugari, kada vidite da ste prijatelj nekome ko ima stotine i stotine ili hiljade „prijatelja“ koji recimo imaju priliku da mu/joj gledaju slike iz porodičnog albuma, nekoga koga skoro i da ne poznajete – onda je to neki poremećaj. FB je sjajan iz još jedne stvari, prosto je nevjerovatno koliko me obogate FB drugari sa linkovima za sjajne pjesme za koje preko naših medijima nikada ne bih saznao, nevjerovatno je koliko duhovitih stvari ljudi ovako razmijene i koliko sjajnih misli podijelimo. I zato sam na FB. Zato među prijteljima nemam nikava pravna lica ili grupe. Iskučivo duhoviti, pametni, urbani likovi. I nijesmo, kao što rekoh svi prijatelji, ali su svi ili duhovoti ili imaju sjajan osjećaj za muziku ili slično razmišljaju. I tej svijet rreba da komunicira.
No, kako je sunčano, vikend jutro (sjetite se prošle godine su u ovo doba bila 3 mjeseca kiša, bez brige za struju), koje daje mogućnost za milion izleta, možda bih mogao da privedem kraju moj prvi blog. Svima vama koje nerviraju budale i seljaci kojih ima naokolo koliko hoćete, moja savjet je mikrokosmos (u virtuelnom i stvarnom prostoru) – naprosto formirajte svoj svijet u kome se krećite. Prijatelji, porodica i iz toga mikokosmosa, gledajte sve te budale po novinama, televizijama, ulici… Ako vaš mikokosmos ne funkcioniše, onda je problem u vama. Ja sam se za danas fino opskrbio zvukovima FB prijatelja, nasmijao Remijevim novim klipovima, dolaze mi moji da pravimo kačamk, sa Teom ću obići neko brdo ili hipodrum u Gornjoj Gorici i BANJA.