Andrijana protiv Kate

Evo, došao je red i na mene da gostujem u emisiji “AB priče” moje drage prijateljice Andrijane. Gostovanje je zakazano za ponedjeljak veče, a sada je u toku prava mobilizacija za prikupljanje fotografija, pošto se najbolje nalaze u našem kompjuteru u Strazburu. Da vam već ne pričam o pronalasku garderobe koja će odgovarati ovolikom stomaku tako da u sjedećem položaju izgledam kao trudnica, a ne kao King Kong, jer je to tek posebna drama.

Naravno, neću vam sada pričati o čemu Andrijana i ja planiramo da razgovaramo, tim prije što nas dvije imamo sklonost da se ne držimo takvih planova i odemo gdje god nas povede razgovor.

Ali ću vam ispričati anegdotu oko izbora pjesme!

Zove me Andrijana da me podsjeti da treba da odaberem pjesmu koju će mi pjevati u emisiji. Ja, kao iz topa, kažem Pearl Jam – “Yellow Ledbetter”, jednu od mojih favorita, a uvjerena da će ona savršeno odgovarati Andrijaninom prodornom glasu i lijepo zvučati sa klavirom. Ona odsluša pjesmu, zovne me i kaže: “Kakav ti imaš ukus za muziku, daj biraj nešto ljepše!” Da sam insistirala, znam da bi mi ugodila, ali ovako mi je dala povoda da se i ja malo zabavim. Rekla sam: “Hoćeš pop? Dobićeš pop, ali znaj da si iskoristila jedinu priliku za veto! Što god odaberem, moraš da pjevaš!” Ona je, srećom, pristala na ultimatum.

I tako sam joj odabrala pjesmu koja se smatra najtežom za pjevanje u istoriji pop muzike. Možda će nam neki ekspert objasniti u komentarima zašto je to tako, ja samo znam da ima neke veze sa harmonijom, intonacijom i raznim drugim stručnim izrazima. Dokaz je more obrada koje možete naći i na youtube, a među kojima se rijetko koja može podnijeti. Naravno, da nijesam ubijeđena da će Andrijana to odraditi besprekorno, kao prijateljicu bih ih je poštedjela blama pred publikom, ali znam da ovdje neće biti blama, već samo povoda za oduševljenje.

Zato, voljela bih da i vama objasnim svoj izbor, koji ide dalje od želje da jednoj vrhunskoj pjevačici postavim izazov za koji znam da je sasvim spremna. Kao prvo, ovo je pjesma koju sam vam već pominjala i koja se zove “Wuthering Heights”, što u prevodu znači “Orkanski visovi”, autorke Kate Bush. Divim joj se zato što je tako tešku pjesmu napisala i otpjevala sa nevjerovatnih 17 godina, neke davne 1978. godine i postala prva žena u istoriji britanske muzike čija je autorska kompozicija dospjela na prvo mjesto top liste. Ne smeta mi ni što ju je lansirao David Gilmour, frontmen Pink Floyda – kojeg obožavam. Pjesma je inspirisana čuvenim romanom Emily Brontë i u njoj se duh Catherine Earnshaw obraća svom Heathcliffu i moli ga da je pusti kroz prozor, kako bi konačno bili zajedno. Kritičari i dan danas kotiraju “Wuthering Heights” kao jednu od najboljih pjesama svih vremena.

Tako da je izbor pjesme sigurno pun pogodak. Ono što je takođe nesporno, međutim, je da je Kate potpuno opičena i da na prvo slušanje “Wuthering Heights” zvuči suludo. Ona je pjeva nekim specifičnim glasom, tekst je nerazgovijetan, a ako biste učinili isto što i Andrijana i prvo slušanje spojili sa gledanjem spota, i vi biste me zvali s njenim komentarom koji je glasio “Auh, na šta tek ovo liči!”. Stvarno, Kate pleše na vrlo poseban način, voli da beči oči u kameru, i između njenog ekscentričnog nastupa i vrlo posebnog glasa, sve skupa djeluje pomalo… teško za svariti.

No, treba Kate dati drugu i treću šansu. Nije bez razloga “Wuthering Heights” ušla u istoriju. Dokazala mi je to i Andrijana, koju sam pustila da se pozabavi pjesmom nekoliko sati, a onda je opet nazvala i rekla: “Ako hoćeš, promijeniću izbor”. Odgovor je glasio “Ne dolazi u obzir!”

Zato, u ponedjeljak u 21h imamo duel “Andrijana protiv Kate”. Ne znam za vas, ali ja se kladim na Božovićku!