8. mart

Jutros sam pokušala da prebacim mužu to što je zaboravio da mi čestita 8. mart, ali taj zađavola sve pamti, pa se sjetio da sam prošle godine držala cijelu govoranciju kako ne slavim taj praznik i kako ga smatram glupim. Pokušala sam da se izvučem na račun trudničkih hormona – varijanta “e pa ove godine mi je došlo da želim da mi se čestita”, ali se samo nasmijao, odmahnuo rukom i rekao je: “Redovno ti čestitam Nove godine, rođendane, godišnjicu braka, godišnjicu zabavljanja i Filipov rođendan. Danas mogu samo da ti čestitam dvije godine od dolaska u Strazbur.”

Bolje išta, nego ništa.

Pa ipak, jutrošnji debakl u ulozi hirovite trudnice me je naveo da se zapitam zašto sam se prošlih godina ježila od čestitanja, a ove sam željela moju mimozu. Prije sam govorila da mi ne treba socijalistički međunarodni praznik da bi neko pokazao poštovanje prema mojoj ženstvenosti, a sad mi je svaki izgovor dobar da se kaže da sam divna i krasna.

Može li uzrok biti da mi se odužio staž domaćice?!

Ako je to u pitanju, imamo problem, jer ću do iduće godine imati dvoje malo djece i staž će biti još duži! Što znači da – ako do tada ne objavim knjigu i ne učinim da mi se dešava bilo što izvan porodičnog života – ima da nađem na internetu spisak svih mogućih praznika i da tražim da mi se čestita svaki!  Baš bi bilo zanimljivo vidjeti što će Ivan da kaže ako mu budem tražila da idućeg 8. marta čestita Dan žena Kongoa, Međunarodni dan žena, Dan majki Bugarske, Dan revolucije Sirije i San Juan de Dios koji se slavi u Peruu! Sjutradan bi mi se čestitao nekakvi čudni praznik iz Belizea, preksjutra Mijanmarska proslava sezone suše, a bogami i Harriet Tubman Day. Harriet je ipak bila čo’jek-žena: tokom američkog građanskog rata je pobjegla iz ropstva i organizovala 13 misija za spašavanje više od 70 robova preko podzemne željeznice.


A danas, dok sam još uvijek bar upola pri zdravoj pameti, da ja čestitam 8. mart ostalim damama. Neka je počelo kao politički socijalistički praznik, danas je izgubilo to značenje i ipak je naš dan.