Nemar (i pomalo Mula Omar)

Jutros me nasmijaše Talibanci. Oni se služe internetom baš kao i svaka druga ozbiljna organizacija na ovom svijetu, i koriste mail kako bi slali cirkularna pisma. To je, između ostalog, i način na koji preuzimaju odgovornost za napade. Na mailing listi Talibanaca se uglavnom nalaze svjetski novinari, ali i adrese lokalnih političara i saradnika, što ne bi bilo problematično da njihov portparol prekjuče nije greškom stavio kompletnu mailing listu na CC umjesto BCC. Ukoliko ne znate o čemu je riječ, kad pišete mail na više adresa, te adrese možete navesti na CC, ili na BCC. Ako ih stavite na BCC, primaoci neće vidjeti adrese ostalih primaoca, dok na CC svi vide sve.

Tako je, jednim klikom miša, eksponirana kompletna mailing lista terorističke organizacije i, premda to neće predstavljati kraj Al Kaide, moram priznati da me je razonodila pomisao na Mulu Omara kako sjedi u nekoj pećini bogu iza nogu i maše glavom u nevjerici. Nasmijalo me je, jer mi je taj tupavi nemar toliko balkanski, toliko crnogorski. Pogledajte samo ovu sedmicu, kad su se događale stvari čije su posljedice bile, ili mogle biti mnogo gore od crvenjenja Mule Omara u pećini bogu iza nogu.

Prvo zemljotresi, koji su uspjeli da me ubace u paranoju čak i u mojoj čvrsto sagrađenoj kući, koja nije ni čula onaj iz 1979. – ako sam se ja tako osjećala, kako li je onima što žive u zgradi kojoj je fasada pala samo zato što je duvao vjetar, a kvadrat su plaćali 2.000 eura?! Zatim voz – jedan pustio semafor, a nije trebalo; drugom se upalio alarm koji naznačava da se nešto nalazi na pruzi, ali je pomislio da je greška i ugasio ga. Dva čovjeka više nema, četrdeset pet ljudi je povrijeđeno, uprava željeznice ne osjeća odgovornost, a zašto se sve to desilo? Iz nemara. Nemar, nemar, nemar, moto Crne Gore i njenih stanovnika u svakom uzrastu. Nemar je kad momci iz devetog razreda bacaju dječaka uvis i namjerno ga puste da padne i da se razbije; nemar je kad cijeli Bjelopavlići smrde na paljevinu, jer su ljudi suviše lijeni da ponesu smeće do kontejnera i lakše im je da ga zapale; nemar je to što su nam ulice kao svinjac, što se ne kažnjava vandalizam, što nijedna nova građevina nema upotrebnu dozvolu, što previše njih ne radi svoj posao, a za to ne snosi nikakve posljedice.

Zato sjutra u emisiji planiram da gledaocima predložim jednu novu kampanju koja bi se borila protiv jednog oblika nemara. Svjesna sam da ne mogu promijeniti Crnu Goru i Crnogorce, ali mogu pokušati da utičem bar na jedan mali dio i da se radujem pomisli da je emisija napravila neku razliku, ma kolika ona bila.